Svetu misu uz koncelebraciju 12 svećenika predslavio je fra Miljenko Stojić. U svojoj bogatoj propovijedi napravio je kratak presjek povijesti pokazujući kako jedino pravo objašnjenje postanka i života čovjeka daje Bog koji mu jedini želi dobro. Današnja nametnuta logika svijeta neće imati s čime doći do Boga, jer slavi ispraznosti poput „Svjetskog dana čokoladne torte… ili ine dane koječega). Uzvikuju da nema Boga, a sami sebe prave Bogovima. To je transhumanizam. Pomoću tehnologije, vakcina, znanosti žele pobijediti bolest, a zatim i smrt. Žele stvoriti svijet bez Boga, u kojem je čovjek samo marioneta koju genetskim reprogramiranjem žele kontrolirati.
S druge strane mi kršćani slavimo svece. Živote ljudi koji su taj svoj život iskoristili za dobro drugoga i koji su svjesno svoju slobodu iskoristili za ljubav.
Ni danas Bog nije prestao govoriti svome narodu. Svako vrijeme ima svoje proroke. Mijenja se samo način govora i njegov sadržaj. Samo mi trebamo naučiti slušati i prepoznate takve osobe u svome narodu te se s njima udružiti. Oni propovijedaju pokajanje i oproštenje. Poput blaženog Alojzija Stepinca kojeg danas slavimo, a koji je ostao snažan u svojoj vjeri i nije se dao pokolebati. Nije nasjeo lažnim obećanjima dodvoravajući se komunističkim glavešinama te odvojio Hrvatsku crkvu od Vatikana. Izabrao je progonstvo. Taj primjer slijedilo je i 279 župljana ove župe i oko 20.000 ljudi iz ove Hercegovine. Ti ljudi nisu povijest, niti broj, nego naši predčasnici i naš primjer. Naša sloboda izrasla je na smrti svih njih.
Na nama je da se zapitamo koji glas slušamo. Onaj zavodljivi iz Edenskog vrta ili ovih svjedoka vjere. Jednom ćemo odgovarati Bogu čiji smo glas slušali, ne možemo malo jedne malo druge.
Nažalost, glas konfuzije izgleda jači, ali ne zato što on to i jest, nego zato što nema više kršćana koji slušaju i žive pravi Glas.
Ipak, iznad svih nas stoji ruka naše Gospe. Ljubav prema njoj usadili su nam naši roditelji. Imamo čas da danas živimo u vrijeme Kraljice Mira koja je ponovno vidljivo zagrlila ne samo nas nego i cijeli današnji svijet. Ne da ovoj otuđenoj uljudbi da nam otrgne dušu, da nas cijepi protiv Boga i odvede u propast. Nerazumno je ne željeti čuti njezin glas. To bi značilo biti poput onih koji ne priznaju Boga – koji stvaraju „novo normalno“ bez Boga, a jedino je u Bogu naš spas.
Svetu misu uveličalo je pjevanje velikog župnog zbora „Kraljica Mira“. Iza svete mise je bio blagoslov nabožnih predmeta, meditirana molitva za ozdravljenje duše i tijela te slavna otajstva Gospine krunice koje je vodio župnik fra Marinko Šakota.
