Kao i inače, susret je bio u Majčinom selu koje je baš idealno za ove susrete jer ima igralište za djecu, pokrajnju pomoćnu prostoriju koja služi kao odlagalište ili ispovijedaonica, te glavnu prostoriju za susret, liturgiju ili radionicu. Ovaj put tema susreta je bila LJUBAV (budući da je susret bio u neposrednoj blizini Valentinova), ali ponajviše ona koja se događa između naše duše i Isusa - jer je samo Isus pravi zaručnik svake duše. I kad duša pronađe svoga Ljubljenoga, onda je poput drveta koje je zasađeno pokraj voda tekućica koje uvijek ima svoje napajalište i stoga uvijek može donositi rod (kako smo čuli danas u prvom čitanju). Kao vidljivi znak ljubavi poslužilo nam je SRCE, pa je zato sve bilo u tom znaku: od ukrasa oltara, do izrade ljubavnih čestitki koju su djeca pravila svom zaručniku Isusu, a njih su onda za prinos darova njemu i prinijeli na oltar. Molitva vjernika je bila za muževe i žene, braću i sestre, bake i djedove, obitelji – kako bi svi bili znak Božje ljubavi u svijetu.
Najdirljiviji trenutak je i ovaj put bila fra Zvonkova propovijed. On je iskoristio položaj djece iz oživljavanja Evanđelja – tako su svi onako ispred oltara doista bili poput apostola posjedanih oko Isusa na gori. A fra Zvonko nam je još jedanput pomogao vidjeti koliko je Isusova patnička i posvećujuća ljubav prisutna u ovoj našoj tako posebnoj djeci.
