Sveta misa je bila čin zahvalnosti Bogu za ova četiri svećenika, ali i za sve svećenike koji razumiju tajnu svećeništva i Krista. Slavljenici koji su davne 1972. godine imali svoje svećeničko ređenje bili su fra Slavko Soldo, fra Petar Ljubičić, fra Filip Sučić i fra Ante Penava.
Svečanu svetu misu predslavio je novi provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš u suslavlju brojnih domaćih svećenika. On je u svojoj propovijedi zahvalio zlatomisnicima na „pedeset godina služenja euharistiji, pedeset godina dijeljenja dobara Gospodnjih, pedeset godina susreta koji dotiču, hrane i mijenjaju svijet. Poziv je svećenika biti graditelj mostova, dosegnuti što je više i dalje moguće, koliko god nam talenti i snage dopuštaju, nikada ne stajući i nikada ne govoreći: ‘Dosta’. Misija svećenika je spajanje ljudi i Boga, ljudi s ljudima, dobra s dobrim, duše sa spasenjem… Pozvani smo pronaći izgubljene, sačuvati darovane, obogatiti Kristom sve. Evanđelje života je naš put, naše sve… Život je moćan, a lijep je nevjerojatan božanski dar, odraz izvora, a nama je čeznuti za izvorom koji onda postaje i smisao i cilj putovanja.”
Fra Jozo Grbeš je također istaknuo kako su ova braća na tri kontinenta služila provinciji, Crkvi, narodu i kako je nemoguće nabrojiti sve njihove žrtve.
Na kraju svete mise koju je pjesmom animirao veliki župni zbor „Kraljica Mira“, zlatomisnicima se zahvalio i međugorski župnik fra Marinko Šakota, a u ime slavljenika, svima je zahvalio župni vikar u Međugorju fra Slavko Soldo, jedan od četvorice zlatomisnika. Nakon mise u dvorani Ivana Pavla II. upriličen je mali domjenak uz čestitanje i prijateljevanje!
