U Međugorju su svete mise samo u župnoj crkvi u 8, 11 i 19 sati.
Nakon večernje svete mise biti će procesija s Presvetim. Procesija i ove godine kreće od crkve ulicom do mosta, zatim cestom prema školi i vraća se pred crkvu.
Na Tijelovo Crkva i njezini vjernici izlaze s Presvetim Oltarskim Sakramentom na ulice, trgove, prolaze kroz mjesta gdje živimo, radimo, trpimo, veselimo se i tugujemo. Na taj način svjedočimo svoju vjeru i dajemo dragome Bogu zadovoljštinu za tolike uvrede, psovke i kletve koje mu toliki ljudi nanose.
Dođi i ti u Crkvu na Sv. misu, pred oltar s kojeg primaš snagu i poput mirisa tamjana, nek' se i tvoja molitva uzdignu dragome Bogu kao naknada za sve uvrede koje se nanose njegovom Tijelu i Krvi.
Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima u cijeloj BiH i Hrvatskoj. Održavaju se procesije oko crkve ili kroz središta gradova, a tijekom procesije svećenik u monstranci nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.
Otkad se obilježava Tijelovo?
Obilježavanje Tijelova počelo je u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja.
Ona je puni mjesec protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje i kojom bi se častio Presveti oltarski sakrament.
Na njezinu zamolbu mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj je biskupiji uveo blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, odnosno sv. Euharistije.
Drugi važan događaj veže se uz euharistijsko čudo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik, lomeći posvećenu hostiju, zapazio da iz nje kaplje krv te se slijeva po oltaru.
Nakon toga je papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije) kako bi se svetkovina proširila na cijelu Crkvu, ali u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Različiti nazivi
U primorskim mjestima ribari su prostirali mreže da ih svećenik blagoslovi te pratili kretanje procesije u barkama i brodovima s upaljenim svijećama i feralima.
Hrvati Tijelovo nazivaju i Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan.
U dubrovačkim krajevima i na Pelješcu Tijelovo se naziva Korosante prema talijanizmu Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo.
