Došao je sa skupinom od četrdesetak mladih iz svoje biskupije. Oni su porijeklom iz siromašnih, ali katoličkih zaselaka zapadne Albanije i studiraju u Tirani.
Mons. Arjan se trudi okupiti ih u molitvene grupe koje žive međugorsku, marijansku duhovnost. Ovo hodočašće za njih, jednim dijelom i financirano od same biskupije, je svojevrsna nagrada i kulminacija njihovog molitvenog hoda. Također je i novi poticaj, da od jeseni, obnovljena duha i ispunjeni milostima koje su ovdje dobili, mogu nastaviti svoju molitvenu formaciju. Kućama se vraćaju već sutra, 3. kolovoza, jer si ne mogu financijski dozvoliti boravak za vrijeme cijeloga Mladifesta. Ipak, mons. Arjan ističe, da je i ovo već uspjeh u odnosu na prošle godine jer su uspjeli ostati dan duže.
Mons. Arjan Dodaj potječe iz Albanije, ali je u mladenaštvu, u potrazi za boljim životom od komunističke diktature koja je tada vladala u Albaniji, emigrirao u Italiju. Zahvalan je za providonosni susret sa zajednicom „Casa di Maria“ koja je nastala inspirirana Međugorjem. Postaje njezin član, a nakon nekog vremena osjeća i poziv za svećeništvo. Postaje svećenik 2003. I nakon toga služi u Rimu 14 godina, kao svećenik ordiniran za svoju zajednicu. Tokom tih godina često je dolazio i sa mladima i sa starijim hodočasnicima u Međugorje, kako bi bili ohrabreni i podržani u svom vjerničkom životu.
Godine 2017. nadbiskup Tirane i Drača, mons. George Anthony Frendo poziva ga u svoju biskupiju, pa je u dogovoru sa rimskim kardinalom Angelom de Donatis i sa svojim pretpostavljenima u Zajednici, prihvatio ovu misiju u Albaniji. Već je četiri godine u Albaniji, a prošle godine na blagdan Gospe žalosne je imenovan pomoćnim biskupom Tirane i Drača. Uspio je stvoriti ovu grupu mladih koji se trude tjedno susretati i živjeti Gospine poruke.
Situacija u Albaniji je ekonomski vrlo nestabilna jer se također i u njoj događa velika podjela između nekolicine bogatih i većine siromašnih stanovnika. Ali Albanija je također i zemlja velikog potencijala što se tiče katoličanstva, jer su to ljudi koji su tokom diktature komunizma kada je crkva bila strogo progonjena, svećenici poubijani ili na robiji, bili duhovno prazni. I sada ti ljudi iz postkomunizma, duhovno prazni, iako su neznalice što se tiče Boga, čim osjete i malu iskru duha ili vjere, odmah se „zapale“, odgovore… Njihove duše su gladne i spremne, za razliku od „pretilog i sitog“ zapadnjačkog društva u kojem su duše ljude pretrpane užicima pa se teško bude na Božje poticaje. Kao Crkva imaju mnogo obraćenja, mnogo neofita (odraslih koji se pokrštavaju). Svake godine na Uskrs, samo u katedrali u Tirani imaju između 70-80 krštenja odraslih osoba, ne brojeći druge crkve u državi. Tako da sve ovo pokazuje kako u ovoj pustinji komunizma, nihilizma i relativizma – Bog opet sije svoje sjeme koje donosi plod vjere.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
