Među stanovnicima Međugorja komentiralo se kako se to dugo nije vidjelo i kako se ponavljaju godine 2013. – 2015. Iznenađenje su bile skupine iz najrazličitijih udaljenih zemalja poput Mozambika, Indonezije, Singapura, Zimbabvea, Indije… Posvjedočili su kako se i tamo govori o Međugorju, i kako zahvaljujući svjedočanstvima ljudi koji su ovdje bili i doživjeli obraćenje ili ozdravljenje i u drugima javlja čežnja i potreba za doći ovdje. Apostoli Gospine ljubavi dakle djeluju. Nevidljivo i tiho, polako… ali Gospina poruka mira i pomirenja s Bogom i ljudima se definitivno širi. Posebno su iznenadile i sve brojnije grupe talijanskih hodočasnika koje se dugo nisu vidjele. Kao u stara dobra vremena bile su to grupe po više od stotinu hodočasnika, koje su posebno kulminirale za prvi vikend u studenom kada su stigli i neki čarter letovi samo od subote do nedjelje kako bi sudjelovali na molitvi s Mirjanom kod plavog križa.
Jedan od talijanskih lidera pojasnio nam je kako je ponovno narastao interes za hodočašćenje u Međugorje iz više razloga. Svakako je najveći taj što je papa Franjo odobrio organiziranje službenih hodočašća u Međugorje, ali ne manje važan razlog je vrlo teška društvena i duhovna situacija u samoj državi. Ljudi se osjećaju izgubljeni u kaosu političke situacije, nasilja, beznađa… i ponovno se širi pošast droge i raznih ovisnosti – svjedoče ljudi i sa sjevera i s juga Italije. Stoga ostaje jedina pomoć zavapiti Bogu po Gospinu zagovoru za osobno i društveno izlječenje.
Vremenske prilike s početka studenoga bile su više nego ružne. Neprestana kiša koja ipak nije spriječila molitvene odlaske na Križevac i Podbrdo, ali i druga okupljanja. Tako je u petak 1. studenog u dva navrata, prije podne zajedno sa s. Emmanuel, a poslije podne u Zajednici „SI ALLA VITA“, talijanski novinar i pisac Saverio Gaeta imao svjedočanstvo na temu: „Medjugorje, un esperienza da vivere“. Na svetkovinu Svih svetih, nakon dugo vremena, večernju svetu misu na prepunom vanjskom oltaru predslavio je mons. Henryk Hoser uz koncelebraciju fra Marinka Šakote i stalnog đakona Antonia Strocchie iz Italije.
Dušni dan je započeo vrlo rano, molitvenim okupljanjem kod Plavog Križa gdje se unatoč kiši, na Mirjanino mjesečno ukazanje, slilo nepregledno mnoštvo vjernika. Tokom vikenda stanovnici Međugorja pohodili su posljednja počivališta svojih najdražih i mise na grobljima, pa je u tim vremenskim periodima bilo skoro nemoguće pronaći slobodnog taxi vozača.
U nedjelju 3. studenog, sve je iznenadila vijest kako je u Centru Ivan Pavao XXIII, koji vodi s. Kornelija na Vionici izbio požar kojeg su vatrogasci ubrzo ugasili ali je velika crkva dobrano uništena čađom i dimom.
Nakon ovako posjećenog jesenskog perioda, mjesec studeni nastavlja se s kišom i južnim vjetrom koji je polako raspirio hodočasnike u njihove zemlje, pa je ovaj prvi tjedan već puno prazniji i polako se Međugorje priprema za svoj usporeniji, zimski ritam života.
