„FRA SLAVKOVIM STOPAMA“
Molitveni spomen započeo je već od 5,00 sati ujutro molitvom vjernika koji svako jutro dolaze moliti na Brdo ukazanja. Zatim je po drugi puta organizirano molitveno hodočašće „FRA SLAVKOVIM STOPAMA“. Radi se o hodnji dugoj 11 km od fra Slavkove rodne kuće u Dragićini pa do njegova groba na groblju Kovačica iza međugorske crkve. Inicijativa za ovo hodočašće potekla je od molitvene grupe „Gospa Majka moja“, ali su joj se zdužno pridružili i članovi fra Slavkove rodbine, te župljani Dragićine i Čerina. Sve sudionike na početku hodnje u 9,30 sati blagoslovio je župnik Čerina fra Hrvoje Miletić. U molitvi i pjesmi mnogobrojni vjernici, među kojima i mnoga djeca, u Međugorje su stigli u 11.30 sati. Kod Gospinoga kipa su izmolili "Anđeo Gospodnji", zatim su ušli u crkvu sv. Jakova kako bi se poklonili oltaru, te su se nakon toga zaputili do fra Slavkova groba gdje su izmolili Vjerovanje i sedam očenaša.
HODNJA SREDNJE ŠKOLE FRA SLAVKA BARBARIĆA
Na dan fra Slavkove smrti, srednja škola fra Slavka Barbarića u Čitluku, koja od 2002. godine nosi njegovo ime, obilježila je dan škole. Ovaj dan djelatnici i učenici srednje škole Čitluk obilježili su hodnjom do Međugorja na kojoj su molitvom zahvalili na svim milostima koje škola prolazi kroz ovo vrijeme pandemije.Krenuli su u 9 sati ispred Srednje škole dr. fra Slavka Barbarića, preko Krehin Graca do Vionice, oko 11 sati stigli su na Brdo ukazanja, gdje su se pomolili se zahvalili Gospi, a zatim su pješice krenuli do fra Slavkova groba gdje su se također pomolili i zapalili svijeće.
KRIŽNI PUT NA KRIŽEVCU
U 14,00 sati župa Međugorje u spomen na fra Slavka i njegovu smrt koja je nastupila oko 15,20 sati, nakon završene molitve Križnog puta, organizirala je molitvu Križnog puta na Križevcu. Pred velikim brojem župljana i hodočasnika molitvu je predmolio fra Marinko Šakota, međugorski župnik.
MOLITVENI SPOMEN U MAJČINOM SELU
Djeca i djelatnici fra Slavkovog „Majčinog sela“ također su molitveno obilježili spomen na rođenje u Nebo svoga osnivača. U 15,00 sati svetu misu zadušnicu slavio je ravnatelj Majčinog sela fra Dragan Ružić, a nakon toga molilo se Vjerovanje i 7 Očenaša za zahvalu ispred fra Slavkova kipa u središtu sela.
VEČERNJA SVETA MISA
Večernju svetu misu za fra Slavka Barbarića u 18 sati u crkvi sv. Jakova predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko uz koncelebraciju međugorskog župnika fra Marinka Šakote i još 22 svećenika.
U svojoj homiliji, fra Miljenko se osvrnuo na misna čitanja od dana, ali i na 21. obljetnicu fra Slavkove smrti o kojoj je kazao: „To je obljetnica smrti jednoga dragog subrata, Božjega čovjeka, koji je u srcu, u mislima i na usnama nosio Isusovu Radosnu vijest. Nosio je poruke spasenja i pouke o ponašanju kršćana u životu. Naime, na današnji dan prije 21 godinu, u popodnevnim satima, umro je na Križevcu naš subrat fra Slavko Barbarić. Po ljudskim mjerilima otišao je s ovog svijeta prerano (54 godine), ali po Božjim otišao je pravovremeno, bogat dobrim djelima i dozreo za susret sa svojim Gospodinom. Providnost ga je kao franjevca, svećenika, teologa, pedagoga i psihologa dovela ovdje u Međugorje, Kraljici mira.I ovdje je poput svijeće dogorio, ponekad u progutanim suzama, ponekad u neprospavanim noćima, ali uvijek postojan u svome uvjerenju, upravo onakav kakve nas Krist želi imati: „Svojom ćete postojanošću spasiti duše svoje“ (Lk 21, 19), kaže Gospodin.
Umro je, kako spomenuh, družeći se s Bogom i vjernicima, završivši pobožnost Križnog puta. Pozlilo mu je, sjeo je na zemlju, na nju legao i usnuo vječnim snom pod trinaestom postajom svoga Spasitelja. Na vrhu svoga Križevca, baš kao na vrhu Siona. Poput starozavjetnih patrijarha, Makabejaca i svetih pregalaca Božjega Zakona i Riječi.
S tog je Siona često gledao prodolinom Brotnja i snivao sne. Budan u svom snu gledao je slike koje su mu se urezivale u misli, u glavu, u srce, u dah, u život. Želio je toliko toga učiniti drugačijim, Bogu ugodnijim, i tolika ljudska obitavališta pretvoriti u kuću molitve. Nerijetko bi osjetio da na putu stoje ispriječeni toliki glavari, književnici svih vrsta, prvaci narodni. Htjeli su usmjeravati tokove događanja, mjeriti vrijeme, tovariti ljudima na pleća terete, a sami ni da bi malim prstom makli.
No fra Slavko je kročio naprijed. Ulazio u turobne boli, u duše tolikih, u jad i bijedu mnogih, u propast ljudi koje je drobio nemoral, ovisnost, mržnja, razdijeljenost, oskudica. Za njega nije bilo izgubljenog čovjeka, nije bilo izgubljene bitke. Svakoga je valjalo zagrliti, spasiti, dati mu smještaj. Svaku bitku sa zalima i zlima ljudskim valjalo s Božjom pomoći, uz Gospin zagovor, dobiti.
Bio je slamka spasa tolikima koji su tonuli. Hvatali su za skute njegova habita, hvatali grozničavo za njegovu ruku, padali mu u grču plača u zagrljaj.
A on je samo redao stvari u svojoj duši i molio Gospin zagovor, neizmjerno pobožan s krunicom ruci. Mlade svijeta je poput rijeke svrnuo pod svoj Sion, ovdje na mladifest. Ovisnike je vodio kolonama Milosrdnome Ocu, davao im utočište, utjehu, pomagao na teškom putu povratka u život. Onim najslabijim, tek rođenim, podario je selo Majčine ljubavi. Dao utočište obiteljske topline i sigurnosti.
Naš fra Slavko, čovjek molitve. Osjećao se najbolje na koljenima, pred Presvetim. Nakon molitve bi potpuno otvarao svoje oči, dušu, srce. I shvatio potrebu tog čovjeka, te žene, toga muža, vidio bi jasno ranjeno dijete, njegovu potrebu. Nazreo bi izdaleka očaj i bijedu koji su posve orobili ljudske poglede, a zapravo su to samo bivali prozori njihovih sapetih duša grijehom. To je trebalo osloboditi. I to je činio fra Slavko! Neumorno, protežući se od svoje prve krajnje, do one druge krajnje mjere, uvijek toplinom i blagošću, životom koji više nije razlikovao vrijeme, jer su mu se na pozdrav susretali sutoni i zore. I tako, iz dana u dan, dok se nije pretočio prije 21 godinu u vječnost.
Crkva se, od prvih vremena, svojih pokojnika spominjala i za njih prinosila molitve, poglavito svetu misnu žrtvu, da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga. U tom istom duhu, danas smo u svojim mislima i molitvama, u ovoj svetoj misnoj žrtvi, s našim fra Slavkom! Pokoj vječni, daruj mu Gospodine!“
