Podsjetimo, ovaj albanski franjevac uspio je održati katoličku vjeru i odanost Crkvi usprkos strašnim progonima u Albaniji.
Naime, Albanija je 1967. kada je na vlasti bio komunistički zločinac i diktator Enver Hoxha postala država u kojoj je zabranjena svaka vjera. Na osobitom udaru bili su katolički svećenici od kojih su brojni ubijeni samo zbog odanosti Crkvi i Kristu.
Priča Ernesta Simonija, novog kardinala Katoličke Crkve iz Albanije, postala je interesantna nakon posjete pape Franje Albaniji. Kako prenosi bitno.net, životna priča ovog kršćanskog mučenika i heroja koji je očuvao katoličku vjeru u najstrašnijim uvjetima ganula je papu do suza. Albanski franjevac je vrlo ponizno i bez dramatiziranja iznio svoje svjedočanstvo o prvom uhićenju za Božić 1963., te kako je proveo 17 godina u zatvoru (pušten je 1981.). Tamo je bio strašno mučen i prisiljavan da se odrekne Boga i Crkve, a komunističke vlasti osobito je smetalo što je usprkos mučenjima stalno govorio da je spreman umrijeti za Krista.
Komunizam je nastojao svugdje na svijetu u svako vrijeme zbrisati sa lica Zemlje vjeru u Boga, te je to činio na različite načine i različitim intenzitetom u različita vremena u SVIM zemljama gdje je vladao: mučenjima, progonima, ubijanjima, rušenjem crkava, oskvrnjivanjem svetišta (osobito u Rusiji), zabranom vjere (Kina, Vijetnam, Albanija), promidžbom, praćenjem tajnih službi, stavljanjem vjernika u drugi plan, javnim pisanjem protiv Boga i crkve, službenim odricanjem od Boga, poticanjem psovanja Boga i svetinja, zabranom vjerničkog laikata, napadanjem ljudi poslije misa (prisutno u Hrvatskoj do 20 godina nakon 1945!) te raznim drugim brutalnim i perfidnim metodama koje nisu zabilježene ni u jednom drugom totalitarnom sustavu u povijesti.
Komunizam je prvi sustav u povijesti svijeta koji je kontinuiramo i bez prestanka programski progonio, omalovažavao i nastojao uništiti vjeru u Boga.
„Nikada nisam htio govoriti protiv Crkve usprkos mučenjima“, svjedoči ovaj hodajući svetac i novi kardinal, „Bog je htio da ostanem živ. U vrijeme zatočeništva svakodnevno sam (tajno) slavio misu napamet, a i ispovijedao. Pričest sam dijelio potajice. Hostije sam izrađivao skrivečki na plinskom plameniku koji je služio za rad. Ako nisam mogao koristiti plamenik, poslužio sam se suhim drvima koje sam zapalio. Zimi sam koristio vino iz bočica koje su mi donijeli rođaci.“
„Gospodin mi je pomogao služiti u mnogim mjestima i Kristovim križem pomiriti mnoge koji su tražili osvetu, udaljujući mržnju i đavla iz srca ljudi“. Nakon završetka potresnog svjedočanstva u dvorani je bio muk koji se činio kao vječnost. Stari franjevac je pošao prema papi da klekne i poljubi mu ruku, ali ga je papa preduhitrio. Papa Franjo je ustao, podigao fra Ernesta sa zemlje i poljubio mučeničku ruku ovog izuzetnog franjevca i Kristovog vjernog svjedoka. Zagrlio ga je uz suze i ostao dugo u zajedničkom zagrljaju. Naslonio je svoju glavu na rame koje je nosilo mnoga bremena poput njegovog Gospodina kojem je vjerno služio kroz čitav život i zaplakao od ganuća, prenosi Radiopostaja MIR Međugorje.
