Podsjetimo kako je fra Lovro Šimić rođen prije 27 godina u Grudama. Sveti red đakonata primio je 4. prosinca 2019. u Hrvatskoj župi Presvetog Srca Isusova u Chicagu. Tada je ovako komentirao svoj đakonat: "Prije svega, osjećaj je zahvalnosti dragom Bogu na daru poziva, a i na svemu tome što sam doživio u proteklih 11 godina formacije. Biti đakon uistinu je poseban dar. Nadam se da ću biti vjeran i dostojan te službe oko oltara Kristova".
Za svećenika je zaređen nedavno, 30. lipnja 2020., u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru kada je pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren uz njega, zaredio za svećenike i fra Zlatka Ćorića, fra Renata Galića i fra Stipu Rotima.
Fra Lovre Šimić aktivan je i na društvenim mrežama, pa neka njegova razmatranja evanđeoskih tekstova možete naći na web stranici Bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije FRA3.
U nastavku pročitajte njegov zadnji objavljeni tekst na toj stranici: BOŽJA NELOGIČNOST I LJUDSKA LOGIČNOST koji će vam već nagovijestiti dubinu i širinu ovog mladog svećeničkog poziva koji se svakako treba štititi našim molitvama!
BOŽJA NELOGIČNOST I LJUDSKA LOGIČNOST
Više puta i na više načina susrećemo se u Svetom Pismu s logikom koja nije baš logična. Odnosno, nije onako logična kako mi ljudi mislimo da treba biti. Logika koja dolazi od Boga nije ljudska logika, logično. To znamo još iz psalma gdje čitamo kako Bog jasno govori da puti njegovi nisu naši puti, i misli njegove nisu naše misli. Promatrajući svijet i ljude izgleda da je danas „in“ nelogična logika, ali ne ona božanska, nego ljudska. Onda možete samo zamisliti kakva je to ljudska nelogična logika. Danas je normalno imati „dvi mame i dvi tate“, „roditelja A“ i „roditelja B“, biti i muško i žensko odjednom, ili pak ništa od toga dvoga. Ili pak samo slovo. Logično, je li? Pitam se samo: tko li je mjerodavan za kriterije logike uopće? Nego, da se vratim na Božju logiku. U današnjem odlomku Isus poučava svoje učenike, ne samo Dvanaestoricu, nego sve one koji su bili oko njega. Kaže Evanđelist: „Govoraše svima.“ I danas govori opet, i meni, i tebi, draga sestro i dragi brate. A što nam to govori? Želiš li biti kršćanin, draga sestro i dragi brate, ne uzmi, nego uzimaj svoj križ, ne jednom, nego svaki dan iznova, i idi, putuj, hodaj za Isusom i s Isusom. Kaže Isus ako „izgubim“ svoj život poradi njega, ako se odreknem samoga sebe, dobit ću i život i sebe. Ako ne, gubim i jedno i drugo. Logično.
Bog pozna čovjeka do u dušu, čak i više nego čovjek samog sebe. Zato prije svega, prije bilo kakve odluke, bilo kakvog pristanka, Bog daje čovjeku izbor. Daje mu slobodu odabira. To je najveći dar Boga čovjeku - sloboda. I Isus to zna, zato veli: „Ako hoćeš.“ Ali ako hoćeš, ako si odabrao ili odabrala, onda je tu Isus vrlo jasan i precizan. Nema nejasnoća. Drugo, svatko od nas zna da je jako teško i zahtjevno biti kršćanin – ne kršćanin na papiru, ne Hrvat katolik, nego uistinu pravi kršćanin, pravi Kristov sljedbenik, ali nije nemoguće. Koliko je god zahtjevno, toliko je moguće. Jer nama je nemoguće, ali Bogu je sve moguće. Mi smo slabi, ali nas Bog jača. Kako? Vrlo jednostavno, u molitvi. U svakodnevnoj molitvi dragi brate i draga sestro. Molitva, svaki dan. Vraćam se na početak odlomka. Isus se u osami moli. Molitva je snaga koja nas pokreće i čini mogućim biti kršćanin. Bez molitve nema kršćanina. Kad kažem molitva, mislim i na svete sakramente, čitanje i meditiranje Svetog Pisma, pjesmu i slavljenje, itd. Sve je to molitva. Samo nam molitva pomaže podnositi teret križa. Bez molitve padamo puno više puta od triput. Molitva jača naše mišiće, i duhovne i tjelesne. Pitao sam prijatelja koliko je vremena proveo u teretani, on mi odgovara tri izmoljene krunice. Molitva nas čisti i razbistrava nam oči srca i duše i omogućuje neprestanu Božju prisutnost.
Na kraju krajeva, svakodnevna molitva nam pomaže odgovoriti na ključno pitanje našega života. Odgovorom na to pitanje naš život ili ima ili nema smisla.
„A ti, što ti kažeš tko sam Ja?“
Paula Tomić/Medjugorje-info.com
