Iako je seminar posta, molitve i šutnje zbog trenutno loše epidemiološke situacije otkazan, Bog nije odustao od svog plana da nas poveže zajedno u molitvi, molitvi koja je u ovo vrijeme potrebnija nego ikada.
Stoga smo se na poziv voditeljice redovitih seminara s. Ljilje Pehar odazvali na jednodnevnu duhovnu obnovu u Međugorju. Gotovo svi sudionici koji su se prijavili na seminar odazvali su se na ovaj poziv, provesti dan na malo drugačiji način – hod na brdo Križevac, razmatranje Isusove muke, smrti i uskrsnuća.
U osam sati započeli smo hod uz Križevac, od postaje do postaje praćen molitvom. Vrijeme je bilo prekrasno. Vjerujem da je Bog na taj način poručio da je ovo bio Njegov plan. Svakom sudioniku prethodno je bila dodijeljena jedna postaja križnog puta da o njoj razmatra i pripremi molitvu. Osobne molitve i razmišljanje predmolili smo kraj „svoje“ postaje, a nakon toga ostali bismo nekoliko trenutaka u tišini. Bilo je predivno čuti osobne molitve upućene našem Gospodinu, ali i osjetiti kako Bog i za vrijeme šutnje progovara, možda još i glasnije.
Spoznaja o simbolici križa kao poveznici između Boga kao Stvoritelja i nas kao stvorenja, te međusobna ljubav između nas i naše braće, snažno je odjeknula u mom srcu. Kako Bog ništa ne prepušta slučaju. Koliko je velik naš Bog.
Nakon osobne molitve i odmora na vrhu Križevca uslijedio je odlazak na grob pokojnog fra Slavka Barbarića, koji je ujedno i pokretač i dugogodišnji voditelj seminara posta, molitve i šutnje.
Euharistijsko slavlje predvodio je fra Ignac Domej. Nakon mise fra Ignac nam je održao kratko svjedočanstvo o svom pozivu koje je bilo jako zanimljivo. Ponovno smo se uvjerili kako Bog brine za nas i skrbi o nama čak i kad mislimo da smo daleko od Njega.
Radosna sam što sam se odazvala na ovu duhovnu obnovu točno uoči Velikog tjedna. Tjedan je to u kojem, kako je rekla sestra Ljilja, trebamo zaboraviti na sebe i svoje potrebe, a poći ususret drugima. Jer „evo sad je vrijeme milosti, evo sad je vrijeme spasa“, kako kaže sv. Pavao (2 Kor 6, 2). „Sada! Ne bilo kada, ne sutra, ne za dva, tri sata ili za dva, tri dana. Sada, ovoga trenutka! Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat – ne samo za ljude Korinta, nego i za vas, koji ovo čitate, i za mene – danas, sada! Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti, biti svjestan toga i za to se odlučiti! Korizma je vrijeme pokore, posta i molitve“ (fra Petar Ljubičić).
