Obzirom da naše bratstvo obiluje mladim obiteljima, imali smo priliku povesti i svoje obitelji. Riječima je teško opisati ta predivno provedena tri dana.
Pri samom dolasku dočekala su nas vedra lica naših domaćina, kao i riječi dobrodošlice. Nakon smještaja po sobama uslijedila je večera i molitva Večernje iz časoslova te zajednička molitva krunice s obiteljima koju su predvodila djeca naših trećara.
Subotu smo započeli molitvom Jutarnje iz časoslova, a nakon nje naš duhovni asistent fra Zvonimir Pavičić održao je prigodno predavanje na temu pokore: što je za sv. Franju značila pokora, kako crkveni oci kroz povijest tumače pokoru, važnost ne izdvajanja duhovnog od tjelesnog. Naše tijelo hram je Duha Svetoga i svako naše tjelesno odricanje mora imati nadomjestak, tj. duhovni rast. Ukoliko samo odricane i pokora ne daju plodova, ako nas ne mijenjaju u nutrini, onda su pogrešni i beskorisni. Uvijek trebamo raditi na sebi, na svojoj savjesti. Za to posebnu priliku imamo iznova kroz vrijeme korizme kada se preispitujemo tko smo i što smo te kamo putujemo.
Nakon ovih promišljanja imali smo priliku bolje upoznati život sv. Ante kroz film, koji su s nama gledale i naše obitelji. Saznali smo i neke manje poznate detalje o životu toga svetca. Uslijedio je tjelesni odmor i ručak te slobodno poslijepodne koje smo ponovno iskoristili u zajedništvu.
Riječima je teško opisati takvu ljepotu prirode, gdje nebo ljubi zemlju, gdje tako svjež i oštar zrak prodire u svaku našu poru, gdje se Božja ruka i prisutnost osjete u svakoj travki i kamenu, grmu i kapljici vode iz obližnjeg jezera. I sami, baš poput sv. Franje, divili smo se svemu što nas okružuje, što možda u svakodnevnom životu i trci i ne primjećujemo i posebno smo Bogu zahvalni na tom daru.
Pri povratku u samostan, zajedno sa svojim obiteljima izmolili smo krunicu i slavili euharistiju. A nakon Večernje ostali smo u tišini klanjajući se pred Presvetim oltarskim sakramentom.
Svemu lijepome dođe kraj pa smo tako i mi nakon nedjeljne sv. mise sa župljanima, koju je predslavio fra Dani Kordić, krenuli svojim domovima. Iako pomalo sjetni što moramo napustiti ovaj mali raj na zemlji, ipak osnaženi i napojeni u duhovnom smislu, vraćamo se punih baterija u našu svakodnevicu.
Posebno veliko i iskreno hvala našim domaćinima koji su nas po četvrti put tako lijepo i srčano primili i učinili sve da naš boravak bude nezaboravan i plodonosan. I na kraju hvala i našem duhovnom asistentu fra Zvonimiru bez kojeg ništa od ovoga ne bi ni bilo. Molimo sv. Franju da svojim zagovorom prati i čuva naše bratstvo!
Jelena Soldo, OFS Međugorje/svjetovni-franjevci.info