Tako je krunicu od 18,00 sati predmolio fra Karlo Lovrić i župljani iz Vionice. Tokom mise, pjevao je muški dio međugorskog župnog zbora.
Kako je najavio međugorski župnik, fra Zvonimir Pavičić da će svake večeri tokom devetnice svete mise predslaviti netko od bivših kapelana ove župe, ovu svetu misu je predslavio nekadašnji župni vikar u Međugorju, a danas tajnik Hercegovačke franjevačke provincije i ogojitelj postulanata u Mostaru fra Stanko Ćosić uz koncelebraciju 49 svećenika, među kojima je bio i 95-godišnji Albanski kardinal Ernest Simoni Troshani.
Nakon mise Gospin hvalospjev ‘Veliča’ predmolili su Marija Pavlović Lunetti i Ivan Dragićević.
Albanski kardinal Ernest Simoni Troshani, koji se prije uzvišenih biskupskih titula voli nazivati "mrvom Božjom", također se obratio okupljenim vjernicima, pozvao cijelo čovječanstvo na obraćenje, blagoslovio nazočne te na kraju izmolio Molitvu arkanđelu Mihaelu pape Leona XIII.
ŽIVOTNI PUT ALBANSKOG KARDINALA – 28 godina robije
Podsjetimo i kako je kardinal Simoni imao samo 10 godina kada je pošao u svećenike, tj. u franjevačku školu. Među fratrima je boravio deset godina i stjecao potrebna znanja kako bi mogao postti svećenik.
Prisjetivši se prošlosti govorio je o stanju u Albaniji i rekao je kako ju je zlo navalilo okrvaviti, napraviti od nje mučenike i uništiti svetu Crkvu Božju. Situacija je bivala sve težom i težom kada se umiješao Staljin. On je htio od albanskih vlasti da “otvori crkvu svijetu” i da se crkva u Albaniji odvoji od Rima. Simoni je rekao kako je katolički kler to odbijao.
“Vidjevši našu ustrajnost rekli su nam da smo slobodni. Bila je to lažna sloboda. Ideologija biva sve jača i luđa. U svim tim poteškoćama, narod – i mlado i staro – odlaze u crkve iako nema svetih misa”, prisjetio se kardinal. Nakon tih godina postao je svećenik i počeo svoju misiju.
Kardinal Simoni nije znao da su ga uvijek pratili, špijunirali i zapisivali svaku njegovu riječ kako bi ga naposljetku osudili. Predvidjevši da se sprema teška oluja, albanski svećenici su narodu ostavili dvije stvari kao posljednju želju: “Molite krunicu i klanjajte se Isusu u presvetom oltarskom sakramentu i tako ćete preživjeti.” Za to je saznala vlast i počela su sve jača i češća mučenja i zlostavljanja.
Godine 1963. kardinala su svezali i odveli u nepoznato. Osuđen je na smrt jer je pozvao narod da ne izdaju Boga i umru za Isusa Krista. Bio je u sobici s prijateljem koji je zapravo bio prikriveni tajni agent, no kardinal to nije znao. Kada je taj čovjek počeo govoriti protiv vlasti, kardinal, sluteći što se događa, mu je odgovorio : “Isus nas uči da ljubimo svoje neprijatelje, da opraštamo i živimo u miru sa svima jer On ne želi imati neprijatelje.”
Nekoliko tjedana prije umro je američki predsjednik John F. Kennedy te su svi svećenici dobili nalog da slave tri mise zadušnice za pokojnog predsjednika. Kardinal Simoni je to i učinio jer je to bio poziv pape. Slavljenjem mise za državnog neprijatelja i kardinal je postao jednim. Određena mu je smrt vješanjem. Još jedan razlog da pred narodom imaju opravdanje za njegovu smrt je da se bavio egzorcizmom, oslobađanjem duša od zlih sila.
Predsjednik ga je pomilovao te nije obješen, ali je ostao u tamnici. Kardinal Simoni je rekao: “Ja sam danas ponosan što sam bio u zatvoru jer sam vjernicima i nevjernicima donosio radosnu vijest Isusa Krista. Isplatilo se biti u zatvoru.” Ljudima je govorio o Božjoj slobodi koju nisu imali u zatvoru. “Isus je onaj koji oslobađa, a tu nam slobodu nitko ne može oduzeti”, govorio je.
Nakon deset godina teške robije ponovno mu žele suditi. Ponovno je osuđen na smrt na temelju lažnih optužbi. “Kada se više ne može ljudski, Bog intervenira i ponovno su me pomilovali.” Tako je ostao još punih 18 godina u tamnici i slaveći svetu misu od prilike do prilike; širio je radosnu vijest, ispovijedao i bio “svećenik zatvorenik” među zatvorenicima.
Nakon 28 godina tamnice dolazi dekret slobode kojim mu je određen doživotan zatvor, ali je dobio jedan od najtežih poslova – čišćenje kanalizacije. “Iako sam saznao da ću doživotno biti zatvorenik, doživio sam novu slobodu da budem svećenik. Po danu sam radio, a po noći slavio misu, ispovijedao i vršio službu svećenika”, posvjedočio je.
Ponovno je pozvan na razgovor 1990. godine kako bi mu objavili da će Crkva doživjeti slobodu. Kardinala je neopisivo obradovala vijest što ponovno ima papu u Rimu.
Dolaskom sv. Majke Terezije u Albaniju zaputili su se u posjet Svetom Ocu. Tako je počela duhovna i ekonomska obnova crkve u Albaniji.
Promatrajući sve kroz što je prošao, kardinal je rekao kako je sve to dar Božji i dar Majke Božje :”Tko god bude molio tri krunice doživjet će čudo koje nikada nije mogao zamisliti, zato ljubite, molite krunicu i doživjet ćete i veća čuda od mene.”
