Inače, običaj Blagoslova polja seže u daleku kršćansku prošlost. U vrijeme pape Grgura Velikog (590.-604.) počinju se obavljati procesije na blagdan sv. Marka (25. ožujka), u kojima se zazivao Božji blagoslov za polja i usjeve i molilo se za odvraćanje štetnih i zlih sila. Ova pobožnost bila je nadomjestak za rimsku pogansku procesiju koja se obavljala istoga dana. Ta se procesija kod poganskih Rimljana zvala Robigalija (Robigalia). Njezin smisao je bio odvraćanje štete od pšeničnih polja.
Drugi oblik zaziva blagoslova i zaklinjanja štetnih sila jesu procesije koje su se obavljale tri dana prije blagdana Kristova uzašašća. I ove su procesije nadomjestak rimske poganske prakse ophoda poljima koji se zvao Amabarvalia.
Zazivi Božjeg blagoslova na polja i usjeve osobito su njegovani u srednjem vijeku. Liturgijska reforma poslije Drugog vatikanskog sabora je dokinula blagoslov polja na blagdan sv. Marka, a blagoslovne procesije pred blagdan Kristova uzašašća, tzv. prosne dane, ostavila je u nadleštvo mjesnih biskupa ili biskupskih konferencija.
Postoje različiti obredi blagoslova polja, a kod nas se ustalio obred moljenja litanija Svih Svetih i blagoslova na četiri mjesta, počevši od istoka, juga zapada i sjevera. Na tim se mjestima blagoslivlja i moli za Božju zaštitu, križem, jednom svijećom /jedinstvom/, tri svijeće/trojstvo/ te blagoslovljenom vodom.
Moli se da nas Bog zaštiti od naših neprijatelja, od kuge glada i rata, te munje grada i zla vremena, te se moli da Bog udijeli svoj blagoslov, da Bog udijeli plod zemlji našoj i da te plodove uzdrži. Kako je to izgledalo pogledajte u našoj fotogaleriji:
