Ovaj vikend kao i početak tjedna, odnosno mjeseca svibnja, „obukao“ je Međugorje u šarenilo hodočasnika kako se to već dugo nije vidjelo na njegovim ulicama.
Prednjačili su hodočasnici iz Poljske kojih je prema procjenama samih poljskih vodiča bilo između 2000 – 3000 duša. Ali bilo je tu i hodočasnika iz mnogih drugih zemalja i kontinenata. Konačno se moglo čuti i talijanskog, ali i američkog govora uz ukrajinski, latvijski, španjolski, francuski, nizozemski itd. Za vikend su međutim prednjačili Slovenci.
Iz razgovora s jednim poljskim vodičem saznali smo kako Poljaci sada dolaze tako mnogobrojno jer se ulaskom u EU ekonomska situacija popravila, pa su sada zaposlene obitelji u stanju ili ići same ili poslati svoje roditelje na hodočašće u Međugorje.
Inače, Poljska je katolička zemlja i pobožnost Mariji im je u krvi, pa im je drago ići na marijanska hodočašća. Međugorje im se jako sviđa jer se ovdje osjećaju ugodno, vole šetnju poljskim stazama prema brdima, vole ovdašnju hranu, klimu i činjenicu da su nam jezici slični pa se donekle razumiju sa mještanima što im daje osjećaj sigurnosti i neizgubljenosti, a ne frustrira ih niti ne poznavanje engleskog jezika. Također im je važna i činjenica da se mons. Hoser pozitivno izjasnio o Međugorju, pa im to daje jednu određenu sigurnost u valjanost poruka i ukazanja.
Slavljene su svete Mise na mnogim jezicima, međugorska brda odzvanjala su molitvom, ali najupečatljiviji su bili trenuci klanjanja pred Presvetim na vanjskom oltaru župne crkve. Silina ljudi koja se slijevala na platou vanjskog oltara, gledano očima jednog talijanskog svećenika, don Damiana, bilo je već klanjanje prije klanjanja, jer je vidio duše koje su hrlile klanjati se svome Spasitelju. Ljudi svih nacija i jezika u jednoj zajedničkoj molitvi i pjesmi. Za njega je to bilo izvanredno iskustvo žive Crkve koje ga uvijek iznova potiče da se ovdje vrati. Otac Glenn iz Amerike također je potvrdio svoje oduševljenje molitvom klanjanja, snagom šutnje i slavljenja. Jedno zajedničko iskustvo svih hodočasnika s kojima smo kontaktirali bilo je kako unatoč umoru i gužvi – ne osjećaju umor, odnosno kako osjećaju da im se ovdje snage obnavljaju, kako ih molitva i Gospina prisutnost čine odmornim, budnim i živim. I svi se vraćaju kućama čudesno obnovljeni Gospinim mirom.
