5. kolovoz: BITI ISUSOV ZNAČI OBJAVITI RAT SVIJETU i BORITI SE ZA DUŠE

U ponedjeljak 5. kolovoza na poseban je način bilo toplo oko srca vidjeti kako se hrvatske zastave viore ispred vanjskog oltara, onako ponosno i slobodno, kao plod jedne ratne „Oluje“ kojom se Hrvatska zemlja ujedinila tadašnje 1995. godine. 

Danas svjedočimo nekim novim olujama koje je žele ponovno porobiti, ali ne samo nju, nego sav slobodan i kršćanski svijet. Današnja kateheza, svjedočanstva i propovijed su na neki način pokazala da biti kršćani, biti Isusovi, ne znači pristajati na lažni mir tolerancije, nego biti aktivni borci protiv zla i plana propasti duša koju zlo sve agresivnije nastoji provoditi.

JUTARNJI MOLITVENI PROGRAM

„Pokušao sam pronaći neki drugi uvod za početak dana, ali nisam našao pa moram ponoviti onas stari: Jeste li se naspavili? Neki jeste, a neki još spavaju! Nema veze, probuditi će se do 16 sati!“ – započeo je s dosjetkom fra Zvonimir Pavičić, ovaj peti dan Mladifesta. Dan je to posvećen Gospi Snježnoj i zadnji dan molitava, kateheza i svjedočanstava! Dan je to pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan Hrvatskih Branitelja.

Inače, primjetno je kako je tokom ovog Mladifesta jutarnji program bio puno više posjećen nego prošlih godina i sigurno je da je puno manje hodočasnika tražilo alternativne programe

Nakon jutarnje molitve bila je kateheza koju je održao fra Zvonimir Pavičić. On je iz svog ugla, spontano i jednostavno pokušao mladima objasniti evanđeoski ulomak iz kojeg je uzeta tema za ovogodišnji Mladifest, „Marija je uistinu izabrala bolji dio…“ (Lk 10, 42). Osim vječne dileme što je važnije akcija (Marta) ili kontemplacija (Marija), fra Zvonimir je iznio i jedan interesantan detalj, naime, „ženama nije bilo dopušteno sjesti do nogu nekog učitelj, svi učenici bili su muškarci, ali Marija je zanemarila sva ta društvena pravila, pa sjeda do Isusovih nogu. Ona tada čini jednu revoluciju, noj je Isus iznad svega, Isus je iznad svakog zakona, iznad svih zapovijedi! Nitko mi ne može reći što ću raditi ako je Isus tu pored mene, ako mi on govori. Jesam li hrabar kao Marija, jesam li hrabar danas biti podno Isusovih nogu unatoč svim ismijavanjima kršćanstva, kršćanske vjere i svega što je povezano uz Isusa, uz Boga? Jesam li spreman podnijeti te osuđujuće poglede, te riječi, te udarce: Što će ona tamo? Njoj nije mjesto tamo, to nije po propisima. Jesam li spreman za prijateljstvo s Isusom podnijeti sve to? Jer prijateljstvo s Isusom, to nije nešto baš jednostavno, slatkasto... Je, ima lijepih trenutaka koji će nas obuzeti, dati nam ljepotu i snagu i oživjeti nas, ali biti će i onih ružnih u kojima ću se morati suočavati sa onima koji su neprijatelji. I morati ću često morati biti onaj koji će morati probijati neke granice, glavom zid da bih ostao s Isusom, da bih drugima navjestio Isusa. Jesam lispreman na to?“ – pitao je fra Zvone.

Prvo svjedočanstvo imao je JOHN PRIDMOR iz Engleske koji sada živi u Irskoj, bivši gangster, kriminalac, razvratnik... kojem je Gospa na čudesan način dala „drugu šansu“ u životu – da se spasi od pakla i da svojim apostolatom spašava druge ljude.

Interesantno je kako je veliki utjecaj na Johnovo obraćenje i u dalekoj Engleskoj imalo Međugorje, odnosno susret s vidiocima, a posebno susret i ispovijed sa fra Slavkom Barbarićem: „Otišao sam u Aylesford na jednu duhovnu obnovu na kojoj su bili međugorski vidioci. S njima je bio i fra Slavko Barbarić, u čijem sam se nagovoru susreo s Isusom koji upravo za mene umire na križu. Tad sam i zaplakao, prvi put nakon desete godine, kada su mi roditelji rekli da se razvode. Izašao sam s tog nagovora i pomolio se Mariji, s obzirom da je fra Slavko naglasio da je Marijina glavna želja dovesti nas k Isusu. U molitvi sam pitao da mi otkrije što bi Isus htio da učinim i onda u sebi čuo poticaj da pođem na ispovijed. Prvi svećenik kojega sam vidio bio je fra Slavko. Ispovijedao sam se kod njega više od sat vremena i nisam ništa izostavio. Tek nakon te ispovijedi mogao sam osjetiti vjetar na svom licu i ptičice koje su pjevale jer me je grijeh ubijao, a ispovijed me vratila u život.“

Drugo svjedočanstvo imali su bračni par iz Italije, Luigi Lo Mele i Marcela Caricato o tome kako su iz svjetovnog postali katolički muž i žena, ali i kako su svoje vjenčanje u Međugorju sa 108 uzvanika pretvorili u hodočašće Kraljici Mira na kojem se svih 108 uzvanika pomirilo s Bogom.

Fra Zvonimir je podsjetio i kako se s KRUNICOM BORIMO ZA MIR U SVIJETU – pa se na predviđeno mjesto još mogu donijeti krunice (na kojima se izmolilo jedno otajstvo ružarija za mir) koje će biti raspoređene u ratne zone.

POPODNEVNI PROGRAM

Popodnevni program započeo je u 16 sati, a prvi sat svjedočanstava bio je posvećen predstavljanju Društva vodiča za hodočasnike u župi Međugorje koji ove godine slavi 33 godine djelovanja. Društvo je predstavila sadašnja predsjednica, Vesna Šimić. Za vrijeme njezina govora na ekranu se vrtio filmić koji je pokazivao početke rada s hodočasnicima preko povijesnih fotografija samih članova društva. Vodič i prevoditelj Miljenko Musa je nakon toga ukratko objasnio mladima koliko je rad s hodočasnicima zapravo svjedočenje osobne vjere i života Gospinih poruka. U zaključku fra Zvonimir je kazao: „Željeli smo predstaviti naše Društvo vodiča za hodočasnike kako bi osigurali da svaka grupa može imati izvor kvalitetnih i istinitih informacija o međugorskoj duhovnosti i Gospinim porukama. Oni su na neki način produžebne ruke nas svećenika, ali i vaša poveznica s nama jer preko njih možete lakše doći do nas.“

Posljednje, ali možda najsvježije, najsveobuhvatnije, najpoučnije i najinteresantnije svjedočanstvo ovog Mladifesta imala je časna sestra Marija Dijana od ranjenog Božjeg Srca, ili s. Dijana Mlinarić, rodom iz Zagreba, sestra Karmelićanka Božanskog Srca Isusova. Kako kaže, Međugorje joj je bila prijelomna točka u životu jer je na Brdu ukazanja 2007. godine osjetila duhovni poziv. U satak vremena svjedočanstva jedva je uspjela utisnuti svoju interesantnu životnu priču koju je protkala poučnim smjerokazima za mlade. Njezio svjedočanstvo svakako preporučujemo posebno poslušati!

VEČERNJI MOLITVENI PROGRAM.

Nakon svete krunice, započelo je misno slavlje koje je ove večeri predslavio mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. U koncelebraciji su bilo mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje te mons. Vlado Košić, sisački biskup uz ostalih 8 biskupa i 684 svećenika.

Mons. Petar imao je kao i inače propovijed bogatu porukama za ovaj trenutak života i posebno za okupljene mlade: biranje između lažnih i pravih Božjih proroka, suradnja s Isusom onda kad nedostaju ljudski resursi i snaga, gdje je pravo blago. Možda bi ju mogli sažeti u ovu jednu lijepu misao: „Gdje mi dosegnemo granice, Božje mogućnosti tek počinju!“

Za vriijeme zborne molitve, ostalo se za trenutak u šutnji, a nakon toga framaši su pred oltar prinijeli sto metara dugo platno na kojemu su posljednjih dana ispisivali svoje molitve, nakane, pozdrave…

Na kraju misnog slavlja, fra Zvonimir je zahvalio predslavitelju svete mise, a onda je kazao mladima: „Hvala Gospodinu, hvala Majci Božjoj Kraljici Mira za ovaj 35. Mladifest. Nadamo se da vam je ovo vrijeme uistinu bilo vrijeme molitve, vrijeme duhovne obnove i nadamo se da se vidimo i slijedeće godine.“

KLANJANJE, SVEĆENIČKI BLAGOSLOV, POSLANJE i OPROŠTAJ

Nakon svete mise bilo je Klanjanje pred Presvetim sakramentom, nakon kojega su svećenici ispruženih ruku na blagoslov sišli među mlade poput živih zraka Isusa, našeg Sunca. Iza toga je slijedilo poslanje: predstavnici svih zemalja primili su simboličan dar – krunicu (da ih podsjeća na Mariju).

Mladifest je u pjesmi i plesu trajao još dugo u noć. Službeno će završiti u utorak ujutro, na svetkovinu Preobraženja Gospodinova, misnim slavljem na Križevcu u pet sati.