Upravo prvo čitanje iz Ivanove Poslanice je kao naručeno za prigodu. Ivan nas opominje da ostanemo vjerni i otvoreni istini i da ne dopustimo da nas odvuku lažni učitelji i lažne nauke. Ivan je i ovdje jasan glede dolaska “antikrista”. Naime po judejskom vjerovanju na koncu svijeta je trebao doći sam Antikrist. Ivan kaže on je već došao i tu je. To su oni koji su među nama, a nisu od naših. Treba ih prepoznati i čuvati ih se. Pravi vjernik se treba prepoznati da pripada Mesiji koji je došao. Mi njemu pripadamo. On je uzeo našu ljudsku narav i sišao među nas.
U drugom čitanju čitamo uvod, zvani Prolog Ivanova Evanđelja. To je najsjajnijih 18 redaka koje je ikada ljudska ruka napisala. To je sažetak čitava Isusova života, kao i pripreme i života poslije uskrsnuća.
Obadva ova čitanja usredotočuju našu pozornost na središnju točku koju slavimo u Božiću, a to je tajna Isusa Krista, utjelovljenje Boga u ljudsku narav. On je uzeo ljudsko tijelo, našu prirodu, narav da bi nam bio blizu i da ga posve razumijemo, a ne kao oni kojima je govorio na razne načine pa ga nisu razumjeli jer ga nisu vidjeli. Nažalost toliki su ga vidjeli i razumjeli njegov nauk, a nisu pošli s Njime, ili ako su pošli otišli su krivim putom ili su odlutali, odnosno odustali.
Gledajući u ovaj čin kao svoj i naš, jer je to Bog radi mene učinio, možemo završiti ovu godinu i započeti novu jer mi je i jer nam je Krist središte života i moje osobne povijesti, kao i povijesti svijeta koju je razlomio na dvoje svojim dolaskom. Ovo je također i dan kada se moramo upitati je li Krist milost i svjetlo. Kako sam ga priznao i kako ću poći za njim u novoj godini. Jesam li životom prihvatio ovu milost i ovo svjetlo na mojemu životnome putu.
Uza sve nedostatke, danas, budimo zahvalna djeca koja će znati Bogu zahvaliti za sve što je učinio za nas i naše i zamoliti njegovu milost i svjetlo da nas prate i ubuduće.
