Ako se ne izliječite od onoga što vas je povrijedilo, na kraju će te krvariti po ljudima koji vas nisu 'izrezali'. Zato je važno da ozdravite. I da ne budete sam svoj doktor. Važno je, zbog svega onoga što vas sutra čeka i zbog svih onih koji vas trebaju. I koji će vas tek trebati. Ne računaj na sebe, tamo gdje najviše krvariš ne možeš prići.
Preduboko je. Predaleko. Postoje boli koje ne možemo više podnijeti i suze koje nemaju snage više poteći. Postoje tuge koje se ne usudimo više tugovati i uspomene koje ne smijemo otvarati.
Za takve rane samo je jedan lijek i samo jedan prepoznaje prolaz kroz slomljeno srce. >Vrati se u prošlost ali povedi Isusa sa sobom.
Prođite zajedno sve trenutke u kojima si ranjen, ponižen, odbačen, slomljen ... Trenutke u kojima je bol ostala zarobljena i sve neisplakane suze. Vrati se u sadašnjost.
Tko je najjače grlio kada ti se srce kidalo? Tko je najnježnije tješio kada si plakao? Tko je najviše volio kada si bio usamljen?
Tko je najbolje liječio dok si krvario? Isus! Cijelo vrijeme, On je bio tu. Oduvijek. Skriven u svakoj tvojoj tuzi, boli i suzi.
Samo ga je trebalo otkriti. Pozvati. Spoznati. Znaš li koja najveća vidljiva milost ostaje na kraju svega? Ožiljak, koji će zauvijek ostati kao podsjetnik. Kao znak. Kao blagoslov. Iz samo jednog razloga. Kada opet prokrvariš da znaš kome ići i tko može tvoje rane zaliječiti.
