Budući da je čovjek ograničen, on je izložen jačim silama i budući da je grješan, on se osjeća kriv i stoga očekuje kaznu. Strah može biti tako snažan da čovjek radije sebe ubija nego da trpi tu nemoć. Molitva, međutim, čovjeka povezuje s apsolutnim bićem, Bogom, iznad kojega nema nikakve moći, jer je on svemoguć. Tako čovjek dobiva zaštitu. No, da bi osjetio tu zaštitu on mora znati da Bog rado prašta naše grijehe i krivnje, te nas otkupljuje od kazne i nepravde u koju smo upali čineći zlo. Potrebno je samo da čovjek prizna da je pogriješio i što je pogriješio, da se pokaje, da kaže Bogu da mu je žao i da ga moli da ga oslobodi krivnje i kazne. Bog će to odmah učiniti, jer on uživa u praštanju i on se veseli ljudima i njihovim molitvama. Tako je čovjek siguran da će ga Bog zaštititi i uvijek priteći u pomoć kad ga zazovemo.
Pokajanjem postaješ Božji prijatelj. Po krštenju si već Božje dijete te se Bog raduje da mu se vraćaš i da ga trebaš, jer on ljubi tebe, svoje dijete. On je osim toga ljubav, te ne može drugačije nego oprostiti i ispraviti sve zlo koje si učinio. On ti je u neku ruku kao jamac i kad ti ne možeš platiti kamate i kredit, on za tebe plaća. To je otkupljenje koje je za tebe učinio Isus. Za tebe je umro na križu te mu je neizmjerno drago da ga moliš za oproštenje, jer je on za to i umro. Tako u molitvi nestaje strah, čim se ovih razloga sjetiš i zavapiš Bogu da ti oprosti.
