Čuo si uvredu - to znači zapuhao je vjetar. Rasrdio si se. Dakle, podigoše se valovi. A kada zapuše vjetar i podignu se valovi u pogibelji je tvoje srce i ljulja se. Čuvši uvredu želiš se osvetiti. A kad se osvetiš, popustivši tuđem zlu, doživiš brodolom. A kako se to događa? Jer Krist u tebi spava. Zaboravio si Krista.
Probudi, dakle, Krista, sjeti se Krista, misli na nj, da Krist u tebi bude budan. Što si to htio? Osvetiti se? To se tebi dogodilo, a on je raspet molio: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." On koji je zaspao u tvom srcu nije se htio osvetiti. Probudi ga, dakle, sjeti se njega. A što sam rekao o srdžbi to redovito uzmi kao pravilo u svim napastima. Nadođe napast - to je vjetar, uznemiriš se - to su valovi. Probudi Krista. A budući da smo svi ipak samo ljudi, ako zapuše vjetar, ako nam se uzbudi duša, ne očajavajmo. Probudimo Krista da nastavimo mirnu plovidbu i prispijemo u domovinu.
