Mogao sam biti sretan, biti bolji, biti darežljiviji, biti zaljubljen, biti čovjek, mogao sam djelovati kada je trebalo. Mogao sam reagirati na nepravdu, na nečiju patnju, na samoću, na bol. Mogao sam usrećiti nekoga, zagrliti ga, utješiti. Mogao sam reći volim te, trebam te, oprosti, vjeruj....sve sam mogao a nisam.
Nemoj se dovesti u situaciju koja naizgled izgleda svakodnevno, nevažno i bezazleno, jer, vjeruj mi, daleko si od Istine. Istini je sve važno. Život nam često priprema posve jednostavne situacije iz kojih proizlaze velika i složena djela. Svaki tvoj postupak, reakcija ili odgovor, koliko god se tebi činio nevažan, nekome je od velike važnosti.
Čovjek nije stvoren da bi bio sam. Svaki naš postupak nas određuje. Zato bdij nad svojim postupcima, pazi kako se obraćaš ljudima, pazi kakva djela radiš jer kako siješ, tako ćeš i žeti. Ne dopusti da ti prilike koji ti Bog stavlja na put skliznu iz ruku, ne dopusti da jednom kada prođu godine i na kraju ovozemaljskog puta kažeš mogao sam, a nisam...nema većeg nezadovoljstva od neprežaljenih situacija. Ponekad nam je potrebno da se na tren izmaknemo kako bi uočili sve ono lijepo i vrijedno čime nam Gospodin blagoslivlja put.
Naš Gospodin...ima li većeg blagoslova od Njegove prisutnosti? Kada bi čovjek znao da je svaki razlog zašto je nešto doživljeno ili proživljeno čin neizmjerne ljubavi koju nam Gospodin pruža, sa neizrecivom bi radošću kročio kroz život, jer i kada je nešto i loše, Bog uvijek sve okrene na dobro. Jedino što od nas traži je malo strpljenja i puno ljubavi. Toliko toga može svatko od nas učiniti; pokloniti nekome osmijeh, svoje vrijeme, riječi utjehe, tračak nade.
Ono što je najvažnije, ono što danas ljudi najviše zaboravljaju jest srž postojanja - biti čovjek, biti Božje dijete – živjeti u ljubavi, miru i vjeri. Bog Vas blagoslovio!
