Kada nema prijatelja da mi savijet dadnu, Isuse, znam, tada ti ćeš biti moja stijena, moj oslonac!
Kad srce ne bude moglo više izdržati i suze niz lice krenu, Isuse, ja znam, tada Ti ćeš biti moje rame za plakanje!
Kad me osude, kad Tebe povrijede, Isuse, ja znam, da ti ćeš progovoriti umjesto mene!
Kad se izgubim na putu svom, Isuse, ja znam, da Ti ćeš mi pružit ruku.
I na kraju, Isuse, ja ću uvijek znati da kraj sebe imam najboljeg prijatelja, koji nikada neće me ostaviti, razočarati, povrijedit nego će me uvijek razumjeti!