Vjerujem li da je Bog moj Otac i da sam ja Njegovo dijete?
Imam li puno pouzdanje u Njega, ili se držim pred Njim kao rob, pun straha i trepeta?
Dolazi li mi pomisao da posumnjam u Njegovu Ljubav prema meni?
Sumnjam li u Njegovu Providnost?
Da li se zaista oslanjam na Njega, da me neće nikad napustiti ni u sadašnjosti ni u budućnosti?
Nastojim li naći vremena, da se divim Božjim djelima, da Boga hvalim i slavim i da Mu se klanjam?
Tko je nebeski Otac za me?
Imam li o Njemu krive ideje, netočno iskrivljeno mišljenje?
Da li od Boga stvaram idola, da Boga zamišljam na svoju sliku?
Jesam li svjestan, da sam dragocjen u Božjim očima?
Dolazi li mi napast, da pomišljam, kako me Bog prezire?
Sveti se ime Tvoje
Ako je Bog Otac, On je i sveti Bog. Da li poštujem Božju svetost, osobe, mjesta ili stvari, koje su Njemu posvećene?
Da li se brinem da Boga bolje upoznam studijem, proučavanjem, slušanjem Riječi Božje, molitvom, itd?
Kako razvijam svoju vjeru?
Kako govorim o Bogu?
Da li s poštovanjem i ljubavlju?
Da li se šalim, podrugujem, ismijavam sa svetim stvarima, s religijom, s Bogom?
Brinem li se da upoznam Oca nebeskoga?
Podržavam li, ohrabrujem i molim li za one, koji su odgovorni za navješćivanje i širenje Evanđelja: za Papu, za naše biskupe, za naše svećenike, vjeroučitelje, misionare, itd., ili ih samo kritiziram, napadam, ocrnjujem? Ljubim li svoju Crkvu’?
Postavši »svet« krštenjem, ja sam Hram Duha Svetoga! Poštujem li svoje tijelo i tijelo drugih?
Nisam li dopustio, da griješim protiv svoga tijela ili protiv tijela drugih osoba (masturbacija – samozadovoljavanje, traženje seksualnog užitka izvan braka, neumjerenost u jelu i piću, uzimanje droge, skraćivanje sna itd)?
Da li svoje tijelo stavljam u službu života i ljubavi, ili u službu sebičnog užitka?
Jesam li vjeran zahtjevima u svom braku ili u svom celibatu?
Dođi Kraljevstvo Tvoje
Otac nebeski. želi biti Gospodar, Kralj u svijetu i u mom srcu?
Na kojem području moga bića Bog ne vlada kao apsolutni Gospodar?
Koji grijeh je zapreka dolasku Kraljevstva Božjeg u me’?
Da li svojevoljno sprječavam dolazak Kraljevstva Božjega: grješna šutnja, strah, ljudski obzir, nemarnost, nepokretnost?
Da li se brinem za spasenje i duhovnu sreću grješnika?
Da li sam u tome nemaran?
Molim li za obraćenje grješnika?
Da li mi dolazi napast, da svedem Kraljevstvo Božje na jedino političko oslobođenje ili socijalni napredak?
Da li rastavljam širenje Evanđelja od ljudskog oslobođenja?
Za Isusa u tome nema zbrke i nejasnoća, ni razdvajanja. A za mene?
Kojim sredstvima tražim, da dođe Kraljevstvo Božje?
Evanđeoskim ili nasiljem, oružjem?
Jesam li nesnošljiv u svojoj vjeri?
Kako konkretno sudjelujem za dolazak Božjeg Kraljevstva (misijsko oduševljenje, tisak¬-štampa, katehetska pouka, odgoj, župska djelatnost, učestvovanje u grupnom djelovanju itd)?
Budi volja Tvoja
Želim li i tražim li zaista, da se u mom životu ostvari Volja Božja?
Ljubim li tu Volju i želim li je više od svoje volje? Prihvaćam li je s vjerom?
Jesam li uvjeren, da me nebeski Otac ljubi kad mi je Njegova Volja teška i mučna? Jesam li ustrajan biti vjeran Volji Božjoj u neuspjehu, u patnji, u grijehu, u bolesti ili u smrti?
Molim li, da upoznam Volju Božju, da ostvarim tu Volju?
Nastojim li raspoznati Volju Božju?
Kako uvažavam Božje Zapovijedi?
Kao dužnosti ili sredstva da upoznam i ispunim dragu Volju Božju?
Pokoravam li se Bogu iz ljubavi, ili zbog straha od pakla, od Božje kazne?
Bojim li se Bogu reći DA za svoje zvanje i za svoj život?
Pokoravam li se starijima?
Na koji način?
Nastojim li doznati, što mi Bog govori danas po događajima u svijetu, po nauci Crkve, po riječima Pape i biskupa?
Da li se zanimam?
Kruh naš svagdanji daj nam danas
Znadem li, kako treba, ovisiti o Bogu i o drugima?
Da li se usudim od njih zamoliti, što mi je potrebno za život’?
Sto je bitno u mojim prosnim molitvama: materijalni kruh ili duhovna hrana?
Da li je moja molitva općenita ili se ograničuje na moje osobne potrebe’?
Da li se samo molim za druge, ili nastojim pružiti im kruh, koji njima manjka, dijeleći s njima od svoga suviška, od sposobnosti i svog vremena, itd?
Dopuštam li biti drugima na raspolaganju, ili se bojim da će mi oduzeti vrijeme?
Dijelim li svoj kruh s onima, koje mi Bog šalje?
Kako?
Nastojim li slaviti Boga i zahvaljivati Mu za kruh, koji mi On daje svaki dan?
Da li rasipljem dobra, koja su mi dana na raspolaganje?
Hranim li svoj život kruhom života?
Jesam li vjeran Sakramentu Euharistije?
Što radim od svoje Nedjelje?
Oprosti nama duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim
Jesam li sumnjao u Božje milosrđe, u Božje Oproštenje s obzirom na sebe?
Opraštam li onome, koji me je uvrijedio ili mučio?
Kako?
Samo ustima ili od srca?
Opraštam li lako?
Uvijek?
Jesam li spreman oprostiti svom bratu, mužu, ženi, susjedu, svojoj djeci onako kako meni oprašta Otac nebeski’?
Znadem li učiniti prvi korak prema pomirenju?
Jesam li spreman brižno uspostaviti jedinstvo i mir?
Događa li se, da odbijem oprostiti ili da se pomirim?
Jesam li zloban, kivan, osjetljiv?
Dali sam uvijek spreman na pomirenje ili mi je to teško?
Podržavam li staru mržnju?
Znam li priznati svoje zablude i svoje grijehe?
Da li se uistinu pomirujem?
Da nisam od onih, koji govore: »Opraštam, ali neću nikada zaboraviti«?
Da li idem na počinak prije pomirenja?
Da li odbijam razgovor zbog oholosti ili sebičnosti?
Da li idem na molitvu, na Pričest svojevoljno nepomiren?
Da nisam ništa učinio, što je u mojoj moći da se izmirim?
Znadem li crpsti u Sakramentu Pomirenja snagu da opraštam svojoj braći, bližnjima?
Jesam li vjeran Sakramentu Pomirenja?
Vjerujem li u Oproštenje Božje za me?
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla
Vjerujem li u postojanje zla duha, sotone, đavla?
Da li ga se bojim?
Jesam li ponizan pred napastima?
Da odbijem napast, prihvaćam li se molitve, pokore, Riječi Božje?
Kad me napadne napast, da li gubim hrabrost?
Usuđujem li se sa svojim ispovjednikom govoriti o svim svojim napastima?
Događa li mi se, da optužujem Boga da je On odgovoran za moje padove?
Vjerujem li, da mi Bog daje svaki dan potrebnu snagu da odbijem napasti, da odbijem zlo?
Kad učinim zlo, znadem li smjesta pogledati prema Bogu, nebeskom Ocu i odmah zatražiti pomoć u Sakramentu Pomirenja, kako bih se oslobodio ispod ropstva zla duha?
Molim li za sve one, koji strašno trpe da bi ostali vjerni u svojim obvezama? Podržavam li ih i ohrabrujem, da ustraju u dobru?
Molim li Oca nebeskoga, da me čuva od zla duha?
Da ne padnem u napast nevjernosti u mom zvanju?
Da li mi se događa, da se igram s napastima?
Činim li što treba, da smjesta otklonim napast? Da odbijem Zloduha?
Molitva za Oproštenje
Oče nebeski, Ti si Oproštenje.
Sagriješio sam protiv Tebe i bližnjih,
protiv svoje braće.
Učinio sam, što je zlo u Tvojim očima.
Izbriši moje grijehe u svojoj velikoj ljubavi.
Ti ne želiš smrti grješnika.
Da se obrati i da živi, Ti si poslao ISUSA,
Svoga Sina jedinoga, našega Spasitelja.
Rođen je od Djevice Marije,
Trpio je u mukama, Umro i uskrsnuo.
On izlijeva na nas Duha Svetoga,
koji nas oslobađa od grijeha
I od našeg kamenog srca Izgrađuje srce slično Njegovu.
Primi danas moje obraćenje. Očisti me od mojih grijeha.
Obnovi me po Svojoj Ljubavi.
Daj mi snagu da živim po Tvojoj Ljubavi,
Da živim s braćom u vjernosti, u ljubavi i radosti Tvoga Oproštenja.
Amen.