Za dane u koje si došla Djevice Marijo,
i za one u koje nisi došla,
neću ti moći zahvaliti, osim u Raju.
Ali i za pljusku koju sam dobila,
za ruganja i uvrjede,
za one koji su me smatrali ludom.
Za ona koji su me smatrali lažljivicom,
za one koji su me smatrali koristoljubivom,
hvala ti Gospe!
Za pravopis koji nikad nisam znala,
za pamćenje koje nikad nisam imala,
za moje neznanje i moju glupost, hvala!
Hvala, hvala, jer da je na zemlji bila
neka djevojčica gluplja od mene,
bila bi nju izabrala!
Za moju majku koja je umrla daleko,
za muku koju sam pretrpjela kada me
moj otac, umjesto da pruži ruke svojoj
maloj Bernadetti, oslovio:
„sestro Marie-Bernarde“, hvala Ti, Isuse.
Hvala ti što si napojio gorčinom
ovo srce prenježno, koje si mi dao;
Hvala ti na Majci Josephini,
koja me proglasila: posve beskorisnom!
Hvala Ti što sam bila Bernadette, kojoj
su prijetili zatvorom, jer sam te vidjela,
Djevice sveta;
Što su me ljudi gledali kao rijetko zvjere;
ona Bernadette tako slabička da su,
vidjevši je, govorili: „Zar je to sve?“;
na tome Ti hvala, o moj Bože!
Na ovoj duši koju si mi dao,
na unutarnjoj pustinji i suši,
na Tvojoj noći i Tvojim sijevanjima,
na Tvojim Tišinama i Tvojim munjama,
na svemu, na Tebi – odsutnom i prisutnom,
hvala, o Isuse!
