Božićna meditacija

„U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja bijaše pusta i prazna;
tama se prostirala nad bezdanom
i duh Božji lebdio je nad vodama.“ (Post 1, 1-2)

U duhu Božjem bijaše Riječ (Usp. Iv 1, 2), no jedne bistre noći, u punini vremena, Riječ tijelom postade i nastani se među nama (Usp. Iv 1, 14). To je bila jedna od onih noći koje mijenjaju povijest, ali ova je promijenila povijest ne samo zemlje već svih svjetova, vidljivog i nevidljivog.

Isti Duh Sveti, čitavu je prapovijesti čekao ovaj trenutak, kad stiže u gradić Nazaret poniznoj Djevici Mariji da siđe na Nju, da je Sila Svevišnjega osjeni (Usp. Lk 1, 35).

Uskliknite sada Anđeli, uskliknite svećenici, pastiri, siromasi. Uskliknite, dakle, sada svi jer se ima roditi veliki Kralj, iščekivani od postanka svijeta, onaj što će vladati nježnom rukom, a na udarce i uvrede neće nam zlom uzvraćati, već do kraja će čekati raširenih ruku, samo suza kajanja i dovoljno je, prognan će biti i ponižen, jer… previše nas je ljubio. Tolika ljubav nije mogla proći bez kazne. O nek usklikne sada sveta katolička Crkva, nek usklikne svako ljudsko srce, jer uskoro će doći On, Svjetlo svijeta, Nada narodima, doći će i neće zakasniti.

A ti, Betleheme, zemljo Judina!
nipošto nisi najmanji
među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pasti narod moj – Izraela! (Mt 1, 6)

To je bila noć kad su se moćnici poklonili pred Djetetom, moć se srušila pred poniznošću i svaka veličina pred Njegovom malenošću. Te noći i nebo je zasjalo, Anđeli su pjevati, a svako je bogatstvo postalo bezvrijedno. „I narod koji je u tmini hodio svjetlost je vidio veliku. (Usp. Iz 9, 1)“ „O divne li dobrote tvoje prema nama, da jadne, buntovne i grešne otkupiš, Sina si poslao! (Usp. Hvalospjev Uskrsnoj svijeći)

O, divne li dobrote Tvoje, kad se Najveći rodio tako malen, da bi branio Njih, Najmanje, bespomoćne, svoje Siromahe. Ova noć je početak i Kalvarije i Uskrsnuća. Bez svjetla ove noći ni spasenja ne bi bilo. Još bi lutali mračnim stranama, oblačnim svijetom što Svjetla ne poznaje.

Ali… ova noć, drugačija od drugih, promijenila je sve. Pod slabašnim svjetlom Josipovog lampiona, u nježnim i rukama Majke zasjalo je Nebesko Djetešce. Još je samo jedno potrebno.., otvoriti svoja srca da to svjetlo Sina Božjega zasja i u nama, tako da „svijetlimo kao svjetlila u svijetu (Usp. Fil 1, 15)“. Nek Kristova svjetlost u nama bude tako sjajna da pred njom uzmakne svaka tama. Donesimo, dakle, Njegovo svjetlo svim ljudima u zanosu poput proroka i s velikom ljubavlju, upravo onako poput Njega, uvijek s istinom na usnama i s Njegovom pravednošću, ali… iznad svega ljubav.

Ah, Maleni Isuse „kad bi te bar mogli ljubiti poput Anđela i svih svetaca zajedno“ (Usp. Alanna Boudreau), nositi te u rukama poput Marije i Josipa, pokazati te svijetu poput svetog Ivana, kad bi nam srce izgaralo u ljubavi poput tvoga, ne bi više bilo tame na zemlji, mnoge patnje u radost bi se obratile, a mnoge borbe u mir i nitko više ne bi imao potrebu vladati nad drugima, služenje bi postalo moto, tvoja malenost primjer. O kolike bi nevolje izbjegli kad bi nam ti Maleni Isuse bio jedini uzor.

Amen.

Fra Nikola Dominis