Ako je i prešućeno Mladogorje govori. Govori o zajedništvu, hrabrosti, govori molitvom, govori sakramentom pokore, govori katehezama i svjedočanstvima, a ponajviše govori tišinom. Govori brojkama i slovima, govori zastavama i kontinentima... govori, ječi, odzvanja. Ja čujem taj poziv, taj glas, "Idi za/sa mnom".
Čujem i odaziv, odgovor, na mnogo jezika i sa mnogo radosti.
No, možda ćemo osjetiti da pred nama stoje pozivi na dužnost, na zadatke koje ćemo drugačije doživjeti. Ponekad ti pozivi nadilaze naše mogućnosti i naše sposobnosti i tako se kod nas pojavi neka bojažljivost, strah, neko sustezanje, a možda čak i opiranje te bijeg od nekih dužnosti i zadataka koji se pred nas postave u životu.
Ali baš tada moramo biti spremni činiti i biti hrabri za obavljanje dužnosti. Mi smo sposobni za to, sposobni smo krenuti za/sa Isusom. To je naša dužnost i tu nema izmotavanja!
Nama kroz sve oscilacije života, našega "biti spreman poć za/sa Isusom", trebaju dvije stvari klecalo i milost odozgo. Pored sve ove i materjalne i duhovne pomoći koju dobivamo ovih dana i dalje nas prati nevidljiva, a svemoćna ruka Božja i dalje nakon što sve ovo prođe trebamo biti oni isti maleni, nasmješeni, prijatelji svima.
Prijatelju i prijateljice trebamo skupiti hrabrosti i napraviti korak naprijed, poći za/sa Isusom!
Krenuti naprijed stazom utabanom, ići za/sa Isusom jest odlika čovjeka koji zna što želi, koji ima svoj cilj i svoju vrijednost. Korak naprijed se ne može kupiti i ne može se prodati, taj korak se treba zaslužiti. Ta hrabrost nikad neće nastati prvi dan ona se sastoji od upoznavanja, molitve, posta i radosti. Za korak naprijed treba vremena i puno strpljenja. Tad će svatko biti radostan i ti jer si korak napravio i tvoj bližnji jer si mu se približio. Tada ćete skupa dotaknuti nebo i međusobno si pružiti nadu i podršku.
Godine prolaze, sve smo stariji, nalazimo se u teškom razdoblju u kojem trebamo razmišljati, u razdoblju u kojem nam se srca lome, u kojem se pitamo: „Kako ćemo dalje?“. Kada dođu takva pitanja potrebno je slijediti srce, "ostaviti sve" i poći za Isusom, poći sa Isusom!
To je, po meni, ono o čemu trebamo pisati, to je ono što trebamo govoriti, to je ono što bi trebali naučiti u Mladogorju.
U toj hrabrosti i u toj radosti oborimo rekorde u životu!
Fra Ivo Rastočić/medjugorje-info.com
