'Posebnost kršćana, a biti kršćani je doista posebnost, se najbolje živi u običnosti jer i Isus je, iako je bio VIP osoba par excellence, u svemu želio biti sasvim običan, nama u svemu jednak osim u grijehu', poručio je
'I ovih su božićnih dana su neki primijetili rezervirana mjesta za političare u nekim našim crkvama i to oštro osudili kao privilegiranost kojoj po njihovom mišljenju, ako i postoji u društvu, nema mjesta i u crkvama. Ali, je li baš tako? Nažalost, koliko god bismo i mi, a vjerujem i sami političari, željeli da to bude drugačije, to baš i nije lako izvesti. Svugdje postoje neke VIP osobe, dakle privilegirani, i one koji to nisu. I nije lako napraviti da to tako ne bude i u našim crkvama. Napravimo li to u opasnosti smo da ne poštujemo ustaljene norme dobrog ponašanja. Jedna od tih normi je da smo za VIP osobe, koje su uvijek na neki način privilegirane – pa i kad one to ne žele biti', piše biskup na svom blogu.
Spominje papu Franju s kojim je na početku njegove službe osiguranje često imalo probleme.
'Može se raspravljati o tome treba li to biti ili ne prva klupa u crkvi, ali neko mjesto bismo im trebali osigurati. Osim toga, budimo pošteni, u tim prigovorima ima i malo zajedljivosti i zavisti. I nekako se sve to procjenjuje iz kuta vlastitih političkih izbora. Ima i još nešto u svemu tome što treba primijetiti. Svi mi 'obični', ako sebe još mogu takvim smatrati iako to iskreno želim, nekako poprijeko gledamo na 'privilegirane', ali se i lako naviknemo kad iz kruga 'običnih' i sami budemo ubrojeni u 'privilegirane'. Evo samo jedan primjer koji se dogodio na granicama Europske unije koja ima posebne ulaze za građane EU, koji su zato 'privilegirani', a posebne za one koji to nisu. I zanimljivo! Do jučer, dok god nismo ušli u EU, to nam je smetalo. Meni osobno je to smetalo. A sada? Sada smo to prihvatili kao nešto normalno. To nam više ne smeta, a ne smeta nam jer smo sada i mi 'privilegirani', napisao je biskup Uzinić na web stranici Dubrovačke biskupije u rubrici Biskupov dnevnik.
