Svaki se od njih veseli tom danu, veseli se poklonima, a tek kad mu se kaže da će na njegov rođendan biti mnogo uzvanika: Što drugo preostaje svakom dječačiću već radost i željno očekivanje tog rođendanskog dana.
Ovom dječačiću o kojem ću pisati; nitko nije objasnio nove rođendanske običaje, nitko ga uopće ništa ne pita…. No, pustimo njega neka se nada svojim rođendanskim poklonima. Evo, uzvanici su već u dvorištu, neki su već u kući pored tog malog dječačića. Čuje se pjesma veselje, otvaraju se vrata, unose se veliki pokloni. Uzvanici se međusobno grle, ljube, izmjenjuju rođendanske poklone. Nitko, baš nitko ne obraća pažnju na onog malog dječačića koji slavi rođendan. Niti njemu pružaju poklone, već ih sami otvaraju i vesele se njima kao svom rođendanskom daru. Dječačić je tamo negdje u kutu usamljen, već je zatrpan praznim paketima i omotima od silnih darova koji uopće nisu namijenjeni njemu. Da li će se itko od nas zapitati; kakvi smo to mi ljudi, čiji rođendan proslavljamo, koga treba da darivamo, - je li pošteno da pred njim otvaramo poklone koji uopće nisu namijenjeni njemu? ??? Pitate se otkud mi ideja za ovakvu temu i zašto želim kritizirati običaje koje su naslijedile mnoge generacije prije mene? O svemu ovome nisam niti ja prije razmišljao dok se nije pojavila jedna međugorska poruka, koja je upućena preko Vidjelice Marije Pavlović – Luneti. U njoj Gospa poziva vjernike da svaka obitelj na Božić pored jaslica ostavi onoliko cvjetova koliko imamo svojih članova obitelji.
Poruka, 20. prosinac 1984.
"Draga djeco! Danas vas pozivam da nešto stvarno učinite za Isusa Krista. Želim da svaka obitelj župe donese, kao znak predanja Isusu, po jedan cvijet do dana radosti. Želim da svaki član obitelji ima po jedan cvijet kraj jaslica da Isus može doći i vidjeti vaše predanje njemu! Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
O ovoj sam Poruci dugo razmišljao dok je nisam protumačio na svoj način, i, izvukao zaključak koji sam gore opisao. Već nekoliko godina u mojoj se obitelji ukorijenio običaj da je Božić rođendan malom Isusu i da taj dan samo njega treba darivati. Možda vam ovo zvuči pogrešno, ali vjerujte da se svi ljepše osjećamo od kada smo Božić vratili malom Isusu i samo Njega taj dan darivamo. Znam da u ovom novom običaju, i ove godine, nećemo biti sami. Za svaki Božić, iz godine u godinu; lijepo je vidjeti kako u crkvi, pored jaslica, rastu obiteljski buketi svježeg cvijeća.
