U Osijeku, u župi sv.Josipa Radnika ova radost počela je već u subotu ujutro, kad su vjernici u svojim obiteljima završavali posljednje pripreme za doček svojih mladih gostiju, sudionika desetog, jubilarnog Susreta hrvatske katoličke mladeži, koji je sutradan, u nedjelju, bio u Vukovaru. Sve je trebalo biti spremno: „i kruh i krov“, i topao obiteljski obrok i čista posteljina na krevetima. Hrvatski čovjek, i sad se pokazalo, ima srce široko k’o prostrana Slavonija i duboko k’o Jadransko more! Treba znati, naime, da je ova župa sagrađena u Industrijskoj četvrti, gdje je bilo nekoliko uspješnih tvornica, koje su hranile brojne osječke obitelji, a danas su zatvorene i bez ijednog zaposlenika. To, dakako, znači, da su mnoge obitelji pogođene nezaposlenošću, s djecom koja su već mladi ljudi s diplomama – i bez posla. S druge strane, u neposrednoj blizini crkve su i one institucije za koje papa Franjo govori da ih svaki vjernik treba posjećivati: Dom za duševne bolesnike, Dom za odgoj mladeži, Dom za stare i nemoćne, te osnovna škola za djecu s posebnim potrebama. Vjernici ove župe s nesebičnom ljubavlju, organizirani u nekoliko katoličkih udruga brinu o gotovo svim potrebama ljudi koji su na na bilo koji način ranjivi (nezaposleni, bolesni, usamljeni) iako ni sami nisu izuzeti od problema koji sustižu jedni druge. Pa ipak… Kad se trebalo prijaviti za domaćine mladim hodočasnicima na putu u Vukovar, a u Osijeku će boraviti jedan dan i tu će prespavati, – odaziv je bio iznad svih očekivanja. Pedesetak obitelji primilo je 160 mladih hodočasnika. U subotu su, u podne, ispred župne crkve došli domaćini i s nestrpljenjem čekali svoje mlade goste.
Mladi župljani, volonteri, njih 14 – studenata i tek diplomiranih intelektualaca bili su sjajni organizatori – od prihvata u obiteljima do odlaska u Vukovar, u rano nedjeljno jutro. Nakon odlaska u obitelji domaćina i međusobnog upoznavanja, te obilaska znamenitosti Osijeka, slijedio je večernji program. Večernja misa i klanjanje koje je slijedilo pokazali su kako ova hrvatska mladost zna vrijednost Euharistije, i koliko cijeni sabranost u osobnoj kontemplaciji pred Presvetim. Ponovila se scena s Trga bana Jelačića iz 2011. kad su mladi Hrvati svojim klečanjem i „tišinom, u kojoj se čuo pjev ptica“, zadivili i samog papu Benedikta XVI., koji je predvodio euharistijsko klanjanje. Ovdje je klanjanje predmolio župnik, vlč. Vladimir Delić. Usuđujemo se reći: “Osijek i Hrvatska imaju mlade vjernike koji iskustveno prepoznaju neprocjenjivu vrijednost klanjanja Euharistijskom Isusu u tišini – na koljenima”. Molitveno ozračje utorkom u crkvi sv.Ćirila i Metoda, kad stotine studenata u tišini kleči i moli sa svojim kapelanom patrom Arekom, ponovilo se i sada. Žeđ za Bogom ista je i u dušama mladih katolika, našim gostima iz Zagreba, Banja Luke i Kotor Varoša (BiH) s kojima smo zajedno molili, šutjeli i slušali što Bog govori dušama. Nakon klanjanja slijedilo je kratko predstavljanje župa iz kojih su došli, te druženje u radionicama, koje su osmislili mladi domaćini, sa svrhom da se bolje međusobno upoznaju. Večer je završila „tulumom“ uz sokove, kiflice, kolače i glazbu koju su birali mladi „D.J.“ u holu OŠ „August Šenoa“, u neposrednoj blizini župne crkve. Počelo je s učenjem slavonskog kola, uz uputstva mladih folkloraša, a u kolo se ubrzo uključio i župnik, vlč. Vladimir. Po tome kako lako igra – vidi se koliko mu je hrvatsko nacionalno nasljeđe blisko i dragocjeno. Sad se vidjelo kako je lijepo kad braća pjevaju i igraju, zabavljaju se i vesele zajedno. Nije bilo razbijanja boca, alkohola, psovke i nedoličnog ponašanja. Bilo je sjajno vidjeti ove mlade ljude kako pjevaju i hrvatske popularne pjesme, i starogradske, ali i kako su zaplesali uz hit grupe „Queen“ „I wanna break free“, na primjer.
U nedjelju, rano, krenuli smo autobusom u Vukovar. Voditeljica puta je mlada vjernica, tek diplomirana pravnica, Katarina Žiroš. Uputstva daje jasno, sigurno, vidi se da ima organizatorskih sposobnosti, i da ju je volonterski rad u Hrvatskom Crvenom križu pripremao za ovaj susret i pomoć svojim vršnjacima, koji su bili gosti župe. Prolazimo Trpinjskom cestom, kojom su na Vukovar nadirali tenkovi JNA, a naši su ih hrabri mladići, gotovo goloruki, uništavali, tako da je ova cesta „groblje tenkova“, zatim pored bivših mjesta mučenja hrvatskih branitelja i civila, pored skloništa u kojem je svaki dan pet stotina žena molilo krunicu…
Vukovar i susret sa svim hodočasnicima na Memorijalnom groblju je prizor za pravu meditaciju. Mladi katolici iz patničke banjalučke biskupije, koja je tijekom devedesetih potvrdila svoju pripadnost Katoličkoj Crkvi žrtvom nekoliko svećenika mučenika i mučenicu s.Lukreciju Grgić, došli su se pokloniti žrtvama Vukovara, kao i mladi iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bačke i Srijema, te mnogih mjesta u raznim europskim zemljama. Svi su oni došli pokloniti se žrtvama Vukovara i moliti za njihove duše. Mnogi od njih nose sjećanja svojih obitelji – stradanja stričeva, ujaka, progonstva, silnih poniženja, ali i solidarnosti hrvatskog naroda i dobrote naroda europskih zemalja koji su prihvatili tisuće i tisuće nesretnih prognanika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine tijekom ranih devedesetih. Memorijalnom groblju se samo molitvom i šutnjom može prilaziti i s pijetetom zapaliti svijeću… Nakon zajedničke molitve upućujemo se pješice u Vukovar… Prizor je prekrasan: bezbrojne hrvatske trobojnice, zastave s imenima i likovima zaštitnika župa čine kilometarsku kolonu, dok nas s prozora, ispred kuća ili s balkona pozdravljaju domaćini. Neki mladići i djevojke usput mole krunicu, litanije, pjevaju uz gitare, bubnjeve, čujemo „Ne dirajte nam ravnicu“, duhovne pjesme poznate s karizmatskih susreta. Susrećemo poznanike – svećenike, časne sestre, osječke studente, mlade iz župe Mučeništva sv.Ivana Krstitelja s Brijesta, one koji su došli iz Šibenika, Zadra, Janjeva, a tu je sa svojim studentima i duhovnik Katoličkog sveučilišta o.Odilon, koji je prije nekoliko godina pisao za web-portal Obitelj Malih Marija. Dok se približavamo simbolu vukovarskog otpora, Mitnici i Vodotornju, mnogi se zaustavljaju i tu fotografiraju. Mitnica i vodotoranj – simbol su neuništive odluke – Vukovar će ostati hrvatski i na vrhu će se i dalje vijoriti hrvatski barjak.
Približavamo se mjestu glavnog događaja – sv.misi u dvorištu dvorca Eltz. Ne možemo a da neusporedimo scene iz Vukovara nakon okupacije, vremena mirne reintegracije, kad se iz Osijeka na ovo područje moglo dolaziti samo uz pratnju UNTAESA, kao u drugu zemlju, kad nam je Vukovar izgledao kao živa rana: užas odasvud, svaka crkva jedna teška, razorena rana, a sve što je bilo vrijedno odnešeno je u Srbiju. Dvorac Eltz, kompleks tvornice Borovo, željeznički kolodvor, obiteljske kuće, škole, bolnica – sve je bilo porušeno, ulice sablasno prazne, ni ptice nisu pjevale… Danas se jedva može nazrijeti prizor koji je prve povratnike zatekao; danas su na mjestima mučenja, ponižavanja, teških borbi – obnovljene zgrade, ulice, trgovi, a vidimo i da je sve spremno za Sinjsku alku koja će se za Dan grada Vukovara ovdje održati. Na obje strane ulice koja vodi k dvorcu Eltz ispred kojeg će se, sa strane prema Dunavu, održati svečana misa, dočekuju nas prodavači suvenira, od kojih rado kupujemo. I to je način da stanovnici ovog grada, uglavnom nezaposleni, mogu preživjeti.
Misa je veličnstveni događaj. Biskupi, Papin nuncij, svećenici, nepregledno mnoštvo mladih, sabranih vjernika slavi Sina Božjega i njegovu ljubav spram čovjeka. „Krista naša nada“ je izvrsno izabran slogan. Zbor u kojem je 270. pjevača pridonosi ljepoti cijelog misnog slavlja. Dirigent je profesor glazbe Želimir Sušić. Sjećam ga se kao dragog dječaka i ministranta, s ljubavlju.
Po svojoj živopisnosti, po ponašanju mladih ljudi, po njihovoj sabranosti tijekom bogoslužja podsjećaju na veličanstveno mnoštvo mladih katolika koji su se tijekom Jubilarne 2000. godine okupili u impresivnom broju – 2,000.000 njih bilo je s omiljenim papom Ivanom Pavlom II. Iako ih je bilo toliko mnoštvo u Rimu tada – nije zabilježen nijedan incident, iako ih je danas 30.000 u Vukovaru – ozračje je isto: molitveno, opušteno, radosno… Na prostranom, obnovljenom trgu mladi neokatekumeni plešu i pjevaju, na nekim drugim mjestima – neki drugi pjevaju, sviraju, na pozornici se izmjenjuju duhovne i marijanske pjesme, skečevi, gitare, cimbali… Vukovar je danas doživio duh Duhova. Mladi u prepoznatljivim majicama živih boja druže se, smiju, pjevaju… Jedna grupa sjedi na mostu preko rijeke Vuke, koja dijeli Vukovar na Slavoniju i Srijem. Nigdje nikakvog nedoličnog ponašanja, nigdje ni jedne nedolične riječi – ozračje posve suprotno onom koje nam TV kamere „serviraju“ nakon rock-koncerata ili nogometnih utakmica. Ovdje je danas biti – radost i blagoslov. Osjeti se – svim svojim srcem i ljubavlju mi smo u Vukovaru i Vukovar je u svim našim srcima. Studenstki kapelani – pater Arek iz Osijeka, don Damir i pater Ike iz Zagreba, vlč. Robert iz Slavonskog Broda sa svojim su mladim prijateljima. A studentski kapelan u Vukovaru – Imaju li ga u Gradu oni koji ovdje studiraju?
Cjelodnevni Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru završava koncertom na istoj poljani gdje je prije podne bila misa… Pjeva Miroslav Škoro… mladići i djevojke pjevaju s njim… Iza njihovih leđa tiho, sneno, polako teče Dunav… Zanimljivo… S njegovim vodama teče i istina i poruka narodima koji i uzvodno i nizvodno od Vukovara žive na njegovim obalama: “Krist – naša nada!“.
Ana Penić, MM/obitelj-malih-marija.com
