Bog je Riječ. Riječ je Život. Život je Svjetlo. Bog je Svjetlost i tame u njemu nema nikakve! (usp. 1 Iv 1, 5). Svjetlo istinsko prosvjetljuje svakoga čovjeka, koji se rodi od Boga u sili Duha Svetoga. Sinovi i kćeri svjetlosti smo mi koji primamo istinito Svjetlo – Isusa Krista. On sam, koji je Svjetlo svijeta, obraća nam se „Vi ste svjetlost svijeta!“ Po vjeri i po krštenju u sili odozgor zaranjamo u Isusa Krista. Nije dakle čudno kada nam Isus govori da smo svjetiljke u ovom svijetu. Svijet sa svojom tamom ne može ugasiti raspaljeno svijetlo koje gori u nama. I najmanji vjernik nosi u sebi skrivenu snagu svjetla kojom može nadvladati silu zla. Mi to možemo jer smo rođeni odozgor, a po tome postajemo neshvatljivi onima koji još nisu povjerovali da je Isus istinska Svjetlost.
Sine i kćeri svjetlosti, ne trni Duha Svetoga koji je u tebi! „Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je oko bistro, sve će tvoje tijelo biti sveto. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno.“ (Mt 6,22-23) Čuvaj dar svijetlosti, koji nosiš u svom srcu da ne nastane tama koja može sve uništiti. Samo se u svjetlosti razotkrivaju djela tame. Najmanja nečistoća postaje zaprekom svjetlosti. Svaki grijeh nastaje u tami, često bez svjedoka. U mračnim parkovima, uz ugašeno svjetlo, u noćnim disko-klubovima i stanovima događaju se strašne stvari koje se prije ili kasnije razotkriju. Sinovi i kćeri svjetlosti znaju Put. Put je Isus Krist i njegova riječ, koja iznova užiže istinito svjetlo.
Misao o istinitoj Svjetlosti i o sinovima svjetlosti sv. Ivan razvija u svojoj Prvoj poslanici, koju piše svim očevima i mladićima. Njima se obraća u prvome redu jer su očevi stupovi obitelji, koji prenose poklad vjere te mladićima jer su jaki, puni snage kadri primiti Božju riječ. Oni su pobijedili Zloga (usp. 1 Iv 2,14). Mladi, snažni ljudi, a tako i očevi obitelji često su na vjetrometini zloga duha. Zato ih sv. Ivan poučava, a zajedno s njima i nas, kako trebamo hodati u Svjetlosti da se ne ugasi žižak u nama.
Prvi je uvjet ispravnoga hodanja u svjetlosti ne griješiti. Izbjegavajmo tamu, hodajmo s Bogom koji je svjetlo. Hodajmo u svjetlosti, kako bismo imali zajedništvo jedni s drugima. Grijeh razara zajedništvo i spušta zastor tame na svaku zajednicu, a osobito na obitelj koja je sama po sebi Crkva u malom.
Najgore je kad čovjek laže samoga sebe: Ja nemam grijeha! Po tomu ulazi u duboku tamu obmane. No, tu gdje se dogodio grijeh, razlijeva se i milost (usp. Rim 5, 20) jer nas Kristova krv čisti od svakoga grijeha (usp. 1 Iv 1, 5-10).
Drugi je uvjet hodanja u svjetlosti čuvati zapovijedi, osobito ljubav. Tko ne čuva Božje zapovijedi, lažac je i gasi se u njemu svjetlo. Trne Duha. Onaj tko čita Božju riječ i čuva je, u njemu ostaje savršena Božja ljubav i može ljubiti kao što Bog ljubi. Mržnja gasi svjetlo u nama. Oprost iznova pali svjetlost (usp. 1 Iv 2,3-11).
Treći je uvjet ne povoditi se za svijetom. Onaj koji ljubi svijet i ono što je u svijetu odbacuje od sebe Božju ljubav. Treba se čuvati svjetovnog, a to je požuda tijela, požuda očiju i oholost života. Ta područja zazivaju tamu u živote. Svijet prolazi, a tko čini volju Božju ostaje dovijeka. Po Isusovom imenu, oprošteni su nam grijesi (usp. 1 Iv 2, 12-17).
Četvrti je uvjet hodanja u svjetlosti: kloniti se antikrista. Otac laži je đavao! Zato se trebamo kloniti laži. Najveća je laž da Isus nije Krist. Svatko tko kaže da Isus nije Spasitelj i Bog antikrist je. Oni koji vjeruju, primaju od Krista pomazanje Duhom Svetim. Duh Sveti je Branitelj, koji nas uči ljubiti, čuvati Božju riječ, čuvati se grijeha i napasti svijeta. Sve zbog toga da se u nama ne ugasi svjetlo istinito.
Živjeti u ovom svijetu nije lako, ali s Gospodinom je sve moguće. On je svjetlo, a njegova je riječ svjetiljka našim nogama na putu k potpunim sjedinjenjem s Ocem. Mi smo djeca Svjetlosti.
