Toliko smo bili zaokupljeni kako ćemo provesti Božić, hoće li biti dovoljno kolača, hoće li ručak biti na vrijeme gotov. Nakon toga dolazi Nova godina i milijun pitanja poput onog „Gdje ćeš dočekati novu godinu, hoće li biti lijepo vrijeme, hoće li se moći negdje otići izvan našeg grada?“
Izgubi se čovjek u svemu tomu i to postane neko opterećenje i umor. Sada je sve prošlo, sve je utihnulo. Ponekad je lijepo i osluhnuti tišinu, povući se malo u osamu. Za mene je ovaj prvi mjesec plodnosan.
Sada tek mogu nastaviti svoj susret s Isusom. On se rodio za Božić, došao među nas, i svim onim blagdanima kao da je ostao samo tamo. U onih par dana kao da je Isus došao i otišao.
Ali, On je tu i dalje, tek poslije one silne buke i proslave, tek ga sada mogu susresti. Tek sada mogu vidjeti svoj odnos s Njim. Nastavljamo svoje druženje kroz ovu novu godinu. Sada ga mogu više čuti u ovoj tišini, bolje ću prepoznati Njegov glas.
Duga je godina pred nama. Toliko će se toga dogoditi i promijeniti, i mi ćemo se mijenjati i postajati drukčiji ljudi. Nadam se da će svačija promjena ići na bolje. To nije nešto loše, to je ono potrebno, jer Isus nas uvijek ponovno poziva da se mijenjamo, da težimo prema svetosti.
On nas želi oblikovati i učiniti nas spremnim na pravi susret s Njim, onaj susret koji je tajna svima ovdje na zemlji. Neće biti lako i mnogo puta ćemo pasti i klonuti, ali naša vjera nas uči da svoj pogled uvijek dižemo prema Nebu. Isus posebno voli one koji padaju i poslije pada su još ustrajniji u želji da budu bliže Njemu.
U današnje vrijeme sve više osjetim nedostatak vjere. Nedostatak Isusa u našim životima. Imamo ga u riječima, ali naše srce se nije potpuno predalo Njemu. Još smo obavijeni onim što svijet nudi, i u tomu tražimo opravdanje za sve što činimo. Zato smo često poraženi, zgaženi i izgubljenog smisla.
Ne može čovjek živjeti bez smisla, bez Onog koji nam je dao taj smisao. Broj naših godina se stalno mijenja, vrijeme prebrzo prolazi, a naše srce stoji na jednom mjestu. Potrebno je činiti promjenu odmah.
Isus je upravo zbog toga došao, a što mu mi imamo pružiti? Nedavno sam čula misno čitanje i upamtila jednu rečenicu koja do danas odzvanja u mojim ušima: „..jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet...“ Mi možemo biti rođeni od Boga samo ako se potpuno predamo Njemu, bez onog hvatanja za svijet i ono što on pruža.
Mislimo da nekad možemo sami, pa nam život izgleda poput onog „Bože neka tebe tu, ali ipak želim ja sam pokušati“. Zato nas svijet često povrijedi, a pobjedu nad njim možemo imati samo ako smo potpuno Božji. Samo Bog daje snagu. Prihvatimo ga u svom srcu. Ni malo, ni mlako već potpuno.
