Papine upute interpretirane su kao da se radi o ublažavanju stava Crkve o abortusu, i kao da se htjelo reći kako abortus nije ništa tako strašno, a da se ne bi mogao automatski dati oprost.
Naime, u tom procesu grijeh-oprost izostavljeno je ono između: kajanje i duh kajanja o kojemu mediji ne govore ništa. U njihovoj priči kao da se po nekom novom crkvenom mehanizmu ekskulpiraju svi koji vrše pobačaj i koji sudjeluju u tom činu, pa tako i same žene. Papa je samo htio ukazati na osjetljive okolnosti, pitanje savjesti i različite situacije i motive žena koje su često i same žrtve pritisaka okoline. No oprost se može dobiti tek nakon iskrenog kajanja i pokore, a to podrazumijeva i odluku i volju da se takav grijeh više ne čini i ne podržava! Dakle, uključuje spremnost da se ne griješi u skladu s Isusovim riječima: Idi i ne griješi više!
Bog oprašta, ali samo čovjeku koji se istinski kaje. A čovjek koji se istinski kaje on se ujedno odriče svog grijeha i odlučuje da će se protiv njega boriti. Međutim, u interpretacijama nekih ateističkih autora ispada kao da Papa želi unaprijed amnestirati svakoga tko učini pobačaj. Stvara se pogrešan dojam o umanjivanju grijeha abortusa. Neki medijski naslovi kao da su imali nešto od takve slavodobitnosti, i nisu se uopće doticali stvarnog problema.
Godina oprosta nije akcijska ponuda u trgovinskom centru, gdje se po velikim sniženjima izlazi u susret masama koje mogu kupiti oproste po povoljnim cijenama. Godina Božanskog Milosrđa je upravo vrijeme kad bi ljudi trebali posvijestiti vlastitu krhkost, grješnost i veliku božansku ljubav koja izlazi u susret čovjeku kao pokajniku koji je spreman mijenjati se i ne činiti zlo. Boga se ne može prevariti. Bez duha kajanja oprost sa svom svojom sakramentalnom snagom ispovjedi nema učinka jer on čisti samo srce raskajano.
Medijski senzacionalizam otkriva „toplu vodu" jer oprosti nisu ništa novo, i uvijek je svaki pokajnik mogao dobiti odriješenje i oprost od vremenitih kazni za počinjene grijehe u skladu s propisanim sakramentalnim i molitvenim uvjetima. Svaki vjernik zna što treba učiniti i ispuniti da bi dobio oprost. Uvijek netko misli da se može „prošvercati", ali pogodbe i trgovina s Bogom su nemoguće, iako je čovjek takvo stvorenje koje pomisli da se i s čistom milošću može cjenkati. Samo čisto i otvoreno, raskajano srce je Bogu milo. Sve drugo je ili polovično, ili prijevarno, a to znači bez učinka. Dakle, nitko ne može dobiti stvarno odrješenje i oprost od grijeha abortusa, a da nije sam sa sobom raščistio koliko je to objektivno težak grijeh i da se tog grijeha i njegova opravdanja i zagovora u svakom smislu odriče.
Više kolumni čitajte OVDJE
