„Što proreče Izaija,
na Djevici se ispuni:
kad javi joj se Anđeo,
tad Sveti Duh je osjeni.
Vijest vjerom prima Marija;
i Riječ božansku začinje:
kog svemir ne obuhvaća,
tog nosi krilo Nevine.“
(Dio himna večernje na dan Navještenja Gospodinova)
„Djevice , čula si da ćeš začeti i roditi Sina, čula si da to neće biti po čovjeku, nego po Duhu Svetom. Anđeo očekuje odgovor.“ (Sv. Bernard opat) Sav svijet očekuje odgovor, dali će Djevica pristati, dali će veličanstveni, svemogući Bog sići među ljude, hoće li konačno „Riječ tijelom postati.“ (Usp. Iv 1, 14) Hoće li se roditi kroz tisuće godina iščekivani mesija, ovisi samo o njoj, budućnost svijeta ovisi o jednoj djevojci. „O Djevice blažena, otvori srce vjeri, usne pristanku, krilo Stvoritelju. Eto željno očekivani od svih naroda kuca vani na vratima. Ah, ako te radi tvog oklijevanja mimoiđe, i ponovno počneš u tuzi tražiti onoga koga traži duša tvoja. Ustani (Marijo), potrči, otvori! (…) I reče: ˝Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Lk 1, 38)˝“ (Sv. Bernard opat)
O blaženih riječi koje smo čekali, blaženog li i uzvišenog trenutka koji je izmijenio tijek povijesti palog svijeta, „kao što je žena sudjelovala u davanju smrti, sada žena sudjeluje u davanju života“ (Lumen Gentium 56) „ona je slušajući postala uzrok spasenja i sebi i svemu ljudskom rodu.“ (Usp. Sv. Irenej) Ona je svojim pristankom otvorila put prema Kraljevstvu Božjem, ona je otvorila vrata Mesiji, Kristu koji je po njoj ušao u svijet. „Zato, ako je neki vjernik oblikovao Isusa u svome srcu, on može slobodno reći: ˝Velika hvala Mariji! Onaj koga ja posjedujem, njezino je djelo i njen plod. Ja ga bez nje ne bi imao.˝“ (Sv. Ljudevit Grignion Montfortski) Bez Marije svijet bi ostao nedovršen, a svemir bi bio tek bezlični skup razasutih galaksija, ali nakon njenog pristanka i svijet i svemir dobili su svoj puni smisao, postali su dom Boga kojeg čovjek može spoznati, dom Boga koga poznajemo, koji je živio među nama, postali su dom Boga koji nam je postao i prijatelj i brat.
„Po Duhu Svetom postade čovjekom onaj kojega Crkva u Vjerovanju ispovijeda kao Sina, istobitna s Ocem: ˝Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, rođena, ne stvorena.˝ On postade čovjekom, utjelovljen ˝od Marije Djevice˝. Eto to se dogodilo kada ˝dođe punina vremena.˝“ (Dominum et Vivificantem) „Njezinim ˝Neka mi bude˝ u Navještenju otpočinje Novi savez između Boga i stvorenja.“ (Sv. Papa Ivan Pavao II.) „Od časa svoga ˝Neka mi bude˝ Marija sve nas nosi u svome krilu.“ (Sv. Augustin) „U Kristu nas sebi izabra prije postanka svijeta... u ljubavi nas predodredi za posinstvo za sebe.“ (Ef 1, 4. 5) „Ovo je izabranje moćnije od svakog iskustva grijeha, od svega onog ˝neprijateljstva˝ kojim je označena čovjekova povjest. U toj povijesti Marija ostaje znak sigurne nade.“ (Redemptoris Mater)
Zato ako mislite da nije moguće ispraviti sve nepravde i svo zlo koje se događa u svijetu, razmislite još jednom. Kao mnogo puta u povijesti iskreni i istinski povratak Kristu, te služenje u poniznosti po uzoru na Mariju, sve može promijeniti, bez toga, prožima me strah i uistinu se bojim za ovaj svijet!
Fra Nikola Dominis/medjugorje-info.com
