Sjetimo se slavne pobjede hrvatskih branitelja grada Sinja 1715. godine kada je 700 Hrvata pobjedilo puno nadmoćniju tursku vojsku koju je predvodio Mehmed-paša, a zasluge za pobjedu se pripisuju Blaženoj Djevici Mariji ili Gospi Sinjskoj.
Samo 700 Hrvata je branilo Sinj, a fra Pavao Vučković sa samo šest fratara i nešto naroda je molio ispred Gospine slike danonoćno tražeći u molitvi pomoć i zaštitu. I tako je oko 60.000 turaka u tijeku najžešće bitke počelo panično bježati.
Branitelji Sinja su u početku pomislili da je to taktička varka turskih vojnika, ali su kasnije shvatili da su zapravo stvarno počeli bježati. Kasnije se u krugovima turske vojske pričalo da su u Sinju Turci vidjeli ženu svu u sjaju kako se šeta po gradu pa ih je uz bolest srdobolju uhvatio i panični strah te su počeli bježati.
Također u povijesti imamo još jednu veliku pobjedničku bitku koja je povezana s molitvom krunice. To je bitka kod Lepanta koja se dogodila 07. listopada 1571. godine. Snage Osmanskog carstva su se sukobile s flotom tzv. Svete lige.
Flota Svete lige je imala 150 galija Mletačke republike, 12 galija Papinske države te genovsko brodovlje i snage malteških vitezova. U bitci je sudjelovalo i šest hrvatskih galija (Cres, Krk, Rab, Šibenik, Trogir i Hvar). Inače kršćansku koaliciju je potaknuo papa Pio V. Kršćanska koalicija je pobjedila, a i ova bitka je bila velika pobjeda kršćanske vojske nad Osmanlijskim carstvom. Za vrjeme bitke cijeli katolički svijet je molio krunicu s nakanom da Blažena Djevica Marija izmoli od svoga sina Isusa pomoć, zaštitu i pobjedu.
Ovu pobjedu kršćani su pripisali Blaženoj Djevici Mariji, a Papa Pio V. je odredio da se na spomen na tu bitku svake godine 07. listopada slavi spomen Blažene Djevice Marije od Krunice. Od početka Domovinskog rata molila se krunica. Molila se na trgovima, skloništima, ulicama, crkvama...svi su bili sjedinjeni u molitvi i svi su bili kao jedno srce i jedna duša, a oko nas je odjekivalo : "Zdravo Marijo"...molilo se za mir, slobodu i pobjedu naših branitelja. Skoro svaki branitelj je imao krunicu oko vrata i onaj tko je bio vjernik i tko nije i dok su vojnici bili na ratištu u pozadini i u skloništima se molila krunica. Prva čuda su se pokazala odmah u početku rata. Vukovar je bio u okruženju, razarala ga je i napadala četvrta europska vojna sila, kolone tenkova i oklopnih transportera bile su kilometrima dugačke, a sve su išle prema Vukovaru kojega je s kalašnjikovima, koktelima i sa slabim naoružanjem branilo samo 1800 branitelja, ali neprijatelj nije mogao tek tako osvojiti niti Vukovar niti Hrvatsku.
U tom periodu Hrvatska je bila slabo naoružana i nije imala baš nekakvo jako topništvo, ali to topništvo je zamjenila molitva krunice preko koje su Gospa i Gospodin Isus čuvao naše branitelje na svim frontovima širom Hrvatske. Mogli bi slobodno reći da čak Hrvatska vojska nije imala ni razvijenu radio ili žičnu vezu na frontovima, ali da je krunica bila najbolja veza koja je umjesto sa zapovjedništvom povezivala branitelje s Blaženom Djevicom Marijom koja je pomagala braniteljima. Mi Hrvati slobodno možemo reći da smo Marijanski narod i snagom krunice su se naši branitelji oduprli zlu i agresiji i konačno su uz pomoć Boga i Blažene Djevice Marije došli do pobjede i do slobode. Povijest Crkve poznaje velike vojskovođe koji se nisu sramili svete krunice, kao što je Radetsky.
Ne bi trebali izostaviti ni naše hrvatske generale koji su molitelji krunice kao što su nap. general Ante Gotovina i Mladen Markač koji je svoje uzničke dane u Hagu provodio u molitvi. Danas su srca i duše mnogih branitelja, invalida i mnogih obitelji puni gorčine jer su zaboravljeni, a u naše društvo se pomalo uvlače lažne vrednote, sadržaji koji se ne podudaraju s našim kršćanskim načelima. Narod je ostao razočaran, izgubljen i zbunjen, a mnogi su nasjeli na razna podmetanja i laži. Među ljudima vlada veliko neraspoloženje i očaj.
Mnogi su klonuli duhom, ne mogu više moliti jer su izgubili snagu. Danas nam je molitva krunice potrebnija više nego ikada prije jer samo s molitvom krunice možemo svome narodu ponovno donijeti pobjedu jer s krunicom se uvijek pobjeđivalo svako zlo u ratu te se s krunicom može pobjediti i svako zlo u miru. Mnogi branitelji i domoljubi su razočarani u ovakvu Hrvatsku jer se mnogi nisu borili za Hrvatsku u kojoj vlada umjesto sposobnosti podobnost, u kojoj vlada mito, korupcija, svaki oblik i vrsta kriminala. Mnogi na žalost proklinju političare na vlasti i samu domovinu im Hrvatsku. Osjećaju se izdano... Mnogi od nas su zaboravili da je narod bio najsložniji i najjedinstveniji kada se molila krunica na trgovima, skloništima, privatnim domovima, crkvama za vrijeme Domovinskog rata.
Ako želimo ponovno pobjediti mito, korupciju, razne vrste kriminala i razne nepravde onda se udružimo u molitvi za pravednu i poštenu domovinu jer nas iz ovakvoga stanja jedino Bog može izvući. Mnogi Hrvati su zaboravili krunicu pa su se odali bogopsovci i raznim vrstama zla te iz očaja proklinju političare i državu.
Nemojte psovati Boga i nemojte proklinjati jer prokletstvo se vraća onome tko izgovara prokletstvo stoga ništa ne postiže onaj tko psuje i tko proklinje.Umjesto psovke i proklinjanja uzmite krunicu i molite za obraćenje političara i za svoju domovinu Hrvatsku. Neka vas prati Božji blagoslov! MIR I DOBRO! Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!
