Uzeo sam u ruke fotografiju tzv. navijača koji su na Poljudu u Splitu izvikivali strašan poklič: „Mariću, Srbine, čakija ti ne gine.“ Na fotografiji vidim nekoliko mladića. Adrenalin i bijes je očit. Stav za linč je vidljiv. No, ja sam još nešto drugo promatrao.
Vidio sam u jednoga mladića, koji je bio od pasa na gore gol, znak Tau oko vrata, to je kršćanski znak koji se najviše povezuje sa svetim Franjom. U drugoga mladića bila je vidljiva krunica oko vrata. U jednoga sredovječnog čovjeka zamijetio sam tetovažu križa i srca. Ti isti ljudi, urešeni takvim znakovima, izvikuju da nekoga treba smaknuti! Stravično. Sablazno. Svetogrdno. Što se to zbiva u usijanim glavama? Možda je bolje pitanje tko je te glave tako zloćudno usijao?
Taj verbalni terorizam ničim ne smije biti prikriven ili opravdan. Borba za neka svoja prava ne smije posegnuti za ovakvom ikonografijom i ovakvim uzvicima. Usijane glave mladih stvorili su odrasli, i oni odgovorni u službama koji ne reagiraju i ne rade svoj posao. Od ovakvih izjava nije se izrijekom ogradio ni Ivan Kos, predsjednik Hajduka. U javnosti se znaju pronaći osobe i analitičari koji će ovakve stvari staviti pod nazivnik podnošljivoga i očekivanoga. Zlo opravdavaju stanjem u društvu.
Ovakvim navijačima godinama se podilazi u ime populizma i taktike nezamjeranja. Takvo ozračje i stav odgovornih prouzrokovalo je strašan čin da je u jednome restoranu premlaćen nogometni sudac Bruno Marić. Naravno, suci su uvijek krivi. Suci su krivi i onda kada neki igrač ne može postići gol iz penala koji je blagonaklono dosuđen. Suci su krivi što uprava nekoga kluba namiruje svoje džepove, prodaje najbolje igrače, trguje utakmicama i onda traži od „svjetine“ ili navijača da budu uz njih.
Uza sve to najgore je što oni koji čine nasilje, izvikuju smrtonosne pokliče smrti oko vrata nose kršćanske simbole. Zar se mržnjom naviješta kršćanstvo? Zar se nasiljem i mačem bori za pravdu? Isus bi rekao kako treba vratiti mač u korice, jer tko se mača laća, od mača će i poginuti.
Na istoj utakmici, što je pohvalno, osvanuo je transparent sjećanja na hrvatskoga velikana Blagu Zadru. Bravo mladosti! Ali nemojte zaboraviti da taj isti Blago Zadro ne bi nikada uzvikivao: „Mariću, Srbine, čakija ti ne gine.“ Blago Zadro branio je Domovinu upravo od onih koji su čakijama okaljali svoje ruke. Represivni se aparat konačno treba uputiti na Poljud i Maksimir.
