Glavni urednik vatikanskih medija Andrea Tornielli u svome tekstu za Vatican News, objavljenom 1. siječnja, poziva se na nadbiskupa Georga Gänsweina, dugogodišnjeg osobnog tajnika Benedikta XVI., kao izvor o Ratzingerovim posljednjim riječima, navodeći kako je te riječi izgovorio u 3 sata ujutro, 31. prosinca, kada je uz papu emeritusa bio medicinski tehničar koji se skrbio o 95-godišnjaku u njegovim posljednjim satima.
SLUŽBENIK EVANĐELJA
”Svi se zajedno, kao jedno srce i jedna duša, ujedinimo u zahvaljivanju Bogu na daru pape emeritusa Benedikta XVI., ovoga vjernog službenika evanđelja i Crkve”, rekao je papa Frane na početku nagovora uz prvi Angelus nove kalendarske godine.
Od ponedjeljka ujutro tijelo pape emeritusa izloženo je u bazilici svetog Petra u Vatikanu gdje mu vjernici u velikom broju dolaze izraziti počast. Nakon tri dana mimohoda, papa Frane je na Trgu svetog Petra predvodio misu zadušnicu i sprovodne obrede za svoga prethodnika. Benedikt XVI. bit će pokopan u kripti vatikanske bazilike, u grobnicu u kojoj su prije njega počivali danas sveci Ivan XXIII. i Ivan Pavao II., čiji su posmrtni ostaci, kad su bili proglašeni blaženima, premješteni u podnožje dvaju oltara u bazilici. Tako će i papa Ratzinger, koji je za svoga života i papinstva jako cijenio Crkvu u Hrvata i naš hrvatski narod, počivati ispod reljefa Bogorodice s djetetom našeg velikog renesansnog umjetnika iz 15. stoljeća, Ivana Duknovića, rodom iz Vinišća kod Trogira.
Papinsku inauguracijsku misu Benedikt XVI. slavio je 24. travnja 2005., na Trgu svetog Petra u Vatikanu, kada mu je predan palij i Ribarev prsten.
Papa emeritus Benedikt XVI., rođen je kao Joseph Ratzinger na Veliku subotu, 16. travnja 1927., u Marktlu na Innu, u biskupiji Passau u Njemačkoj, a istoga je dana i kršten. Posljednjih mjeseci Drugog svjetskog rata bio je unovačen u pomoćnu protuzračnu službu. Od 1946. do 1951. godine studirao je filozofiju i teologiju na Filozofsko-teološkoj visokoj školi u Freisingu i na Münchenskom sveučilištu u Bavarskoj. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1951. Godinu dana kasnije započeo je s poučavanjem na Visokoj školi u Freisingu.
Od 1962. do 1965. godine dao je značajan doprinos, kao “ekspert” na Drugom vatikanskom saboru, u svojstvu teološkog savjetnika nadbiskupa Kölna kardinala Josepha Fringsa. Godine 1972., zajedno s Hans Urs von Balthasarom, Henrijem de Lubacom i drugim velikim teolozima utemeljio je teološki časopis Communio.
Papa Pavao VI. imenovao ga je 25. ožujka 1977. nadbiskupom Münchena i Freisinga. Na Konzistoriju od 27. lipnja iste godine, kreirao ga je kardinalom prezbiterom.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 25. studenoga 1981. prefektom Kongregacije za nauk vjere. Na tom je mjestu naslijedio hrvatskog kardinala Franju Šepera, i u Zagrebu je predvodio misu i Šeperov sprovod u katedrali.
Kardinal Joseph Ratzinger izabran je za nasljednika pape Ivana Pavla II. na konklavi 19. travnja 2005. Papinsku inauguracijsku misu slavio je nekoliko dana kasnije, 24. travnja, kada mu je predan palij i Ribarev prsten.
Zajedno s kolegom fotoreporterom Matkom Biljkom pratio sam taj događaj, kao i dan poslije njegovu prvu audijenciju koju je održao upravo za sve novinare koji su izvještavali o tom događaju.
Inače, mediji ga, osobito britanski, nisu nimalo štedjeli. Nazivali su ga “Natzi Ratzi” i sličnim pogrdnim izrazima, odbacivali ga kao konzervativca, a on je kao “ponizni radnik u vinogradu Gospodnjem utrošio svoj život u službi Bogu i Crkvi”, kako je istaknuo u priopćenju u povodu Benediktove smrti apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua.
Na Svjetski dan bolesnika, 11. veljače 2013., Benedikt XVI. kardinalima okupljenima na konzistoriju u Vatikanu objavio je odreknuće od papinske službe:
“U današnjem svijetu, izloženom brzim promjenama i potresanom veoma važnim pitanjima za život vjere, za upravljanje lađom svetog Petra i naviještanje evanđelja potrebni su također tjelesna i duševna snaga, koja se, posljednjih mjeseci, kod mene smanjila tako da moram priznati da nisam više sposoban dobro vršiti povjerenu mi službu.”
Iscrpila su ga osobito suočavanja s brojnim slučajevima svećeničkih zlostavljanja maloljetnika, problem s kojim se počeo suočavati još kao čelni čovjek najvažnije vatikanske kongregacije, ističući nultu toleranciju prema svećenicima pedofilima.
Kap koja je prelila čašu bila je afera “Vatileaks”, odnosno krađa povjerljivih podataka s Benediktova radnog stola koji su procurili u medije, te potom objavljeni u knjizi, a za koje je bio osuđen Papin sobar.
Papa Benedikt XVI. posjetio je Hrvatsku u lipnju 2011. godine, povodom Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. “Dragi hrvatski kršćani, osjećajte se pozvanima naviještati evanđelje cijelim svojim bićem; osjetite snagu Gospodnje riječi: ‘Pođite i učinite mojim učenicima sve narode’ (Mt 28,19).”
POTVRĐENO DRUGO ČUDO
Nemam ništa protiv pape Frane, no, zbog jedne stvari mi je žao što je Benedikt XVI. odstupio s papinske službe prije gotovo deset godina. Da je ostao bar još neko vrijeme na Petrovoj stolici, barem dok nije potvrđeno drugo čudo po zagovoru našeg blaženika, Alojzije Stepinac bi već sigurno bio svetac.
”Kardinal Stepinac bijaše čovjek savjesti koji se u ime savjesti suprotstavio moćnu mnoštvu. Bio je čovjek savjesti prosvijetljene Kristovom riječju, čovjek savjesti oblikovane Njegovom istinom i preko savjesti je njegov hod dostigao istinu, a to je put pravoga života. Budući da je bio čovjek savjesti, kršćanske savjesti, suprotstavio se totalitarizmima”.
Tako je kardinal Ratzinger govorio na Stepinčevo 10. veljače 1998. u hrvatskoj crkvi svetog Jeronima u Rimu.
Piše Ivan Ugrin|Slobodna Dalmacija