Priča o pticama govori o nekome dječaku koji je nosio kavez s nekoliko ptica. Dječaka susreće profesor biologije i pita odakle mu ptice. On odgovara da ih je uhvatio u šumi. Zašto ih hvataš, dalje je pita biolog. Pa malo ću se s njima igrati i dat ću ih mački koja voli ptice. Biolog je zatražio od dječaka da mu ptice proda. Ponudio je za svaku pticu po 10 eura. Dječak s čuđenjem pita: Pa ove ptice uopće ne pjevaju i ne vrijede toliko. Biolog je ipak molio dječaka da mu proda ptice. Pun čuđenja dječak je ptice prodao. Biolog odmah pred iznenađenim dječakom otvara kavez i pušta ptice. Ptice odlaze i time završava priča. Profesor odlazi zadovoljan, jer u duši zna da je učinio dobro djelo. Dječak zbog novca radostan odlazi, ali ipak zamišljen shvaća da nešto o pticama ne razumije. Zna da je ovaj čovjek učinio nešto dobro. Ostao je razmišljati o profesoru koji voli ptice.
Čovjek kao i ptice zarobljen je i ne zna kako bi izišao. Zarobljen je u svoje fizičko i mentalno stanje, u intelektualne i materijalne granice, u bolest, u emocije, u osjećaje koje ne može kontrolirati. Netko je zarobljen u siromaštvo a netko u bogatstvo; svatko u nešto svoje iz čega ne može izići. Uokvireni smo u vrijeme i prostor, u strahove, sumnje i druga stanja iz kojih ne vidimo izlaza. Zajedno s postojanjem čovjek u sebi ima čežnju za slobodom. Sve od Adama i Eve traži odgovore i izlaz. Želja za slobodom stara je koliko i on sam. Onaj govor zmije što su ga Adam i Eva čuli i poslušali ne prestaje govoriti i ponavljati se u ljudskim ušima. Sva ljudska nastojanja i sve ideologije obećavaju da će donijeti slobodu. A čovjek i dalje ostaje čovjek.
Čovjek i dalje ostaje okovan okovima tijela i uma, okovima koji su negdje u njegovoj nutrini, ali i svugdje oko njega. Zna čovjek da je za slobodu stvoren. I nemiran je tražeći sebe i svoj smisao. I tužan je kao i ptice jer zna da je toliko puta pokušao i nije uspio. Pokušao je u Aristotelu biti mudar, u Aleksandru Makedonskom silan, u Einsteinu pun znanja, u Napoleonu pokušao je vladati svijetom, u Marksu stvoriti novu religiju, u znanosti sebe staviti nad naravne zakone prirode, i svaki put ostaje poražen i još više ponižen. Njegova nastojanja ostaju u blatu ljudske nemoći. No, pojavljuje se žena suncem obučena, kći Ane i Joakima, s djetetom u ruci. Ona je prva otkupljena i oslobođena od spona kojima je čovjek omeđen i osuđen. Ona prva prima blagoslov svoga Sina. Nju prvu otkupljuje i njoj prvoj otvara vrata raja. Ona je milosti puna ne samo kad je anđeo došao navijestiti rođenje Sina nego od početka njezinoga postojanja. Ona je rođena milosti puna.
Marija je po rođenju u zajedništvu je s čovječanstvom ali je izabrana i očuvana od nasljedne krivnje istočnoga grijeha. Zbog potpune uključenosti u volju Božju primila je posvetnu milost po zaslugama Kristovim. Ona je od početka slobodna, bez požude tijela koja razara čovjeka. U potpunosti je poistovjetila svoju volju s voljom Božjom.
Isus Krist se u povijesti čovječanstva pojavljuje rođenjem od Marije. Tako Marija postaje službenica spasenja, službenica Božjega plana za spasenje čovječanstva. Kad je bila pozvana služiti u Božjem planu, Marija izriče velike riječi: Evo službenice Gospodnje. To je njezin mentalitet i njezina kultura. Ona živi u tom stavu služenja Gospodinu. I ne prestaje biti službenica Božja. Služi Sinu Božjemu i Sinu svome. Marija je službenica spasenja koje podaruje Isus Krist ranjenom i bolesnom čovječanstvu. Marija služi ranjenom i bolesnom čovjeku. Svijet je zaokupljen krizom. Kriza nije definirana i nitko točno ne zna od čega dolazi i gdje je rješenje. Čovjek je pun pitanja i nejasnoća a odgovora je malo. Što moram činiti?
Bog želi svakome čovjeku doći na isti način kao što je došao Blaženoj Djevici Mariji. Bog poziva čovjeka da bude službenik Božji. Bog se moli čovjeku i traži da se ohrabri reći one riječi koje reče Marija: Evo službenice Božje. Malo je poznato iz života Marijina. Njezino dostojanstvo ostalo je sakriveno. Živi kao obična žena svoga vremena, u radu i siromašna. Dobrovoljno prihvaća providnost i milosrđe Božje. U njezinom životu nema privilegija. Njezina veličina je u ispunjenju Božje volje i u u potpunom vjerničkom predanju. Povučena je i ne dolazi u centar zbivanja. Ali u odlučnom Isusovu času stoji pod njegovim križem. Prebiva i moli se u zajednici učenika nakon Isusova odlaska. O okolnostima njezine smrti ne znamo ništa osim da se u njenoj smrti kao i u životu u potpunosti ostvarila Božja volja.
Sjećam se dragih slavlja rođendana djece u Majčinu selu. U rođendanu dijete otkriva da je voljeno, da smo sretni što smo zajedno i da jedni drugima pripadamo. Slavlje rođendana jedne osobe pripada svima. U rođendanu jedne osobe svi slavimo rođendan. Na blagdan rođendana Blažene Djevice Marije svim ljudima dobre volje na nebu je zapaljena rođendanska svijeća. Svi slave i slavlje pripada svima.
