Prvo moram reći da sam tada upoznao dio ljudi, a ostale sam upoznao pred početak same evangelizacije (one koji su bili na formaciji u Zagrebu) i moram nadodati, premda za mene vele da volim hvaliti ljude, moje mišljenje je o tome da se samo ne ustručavam dati pohvalu za ono što je hvale vrijedno. Dakle, ovdje sam upoznao predivne ljude koji su evangelizirali i mene samog, predivne ljude s mnogih strana Hrvatske, ljude s poslanjem, revne navjestitelje Radosne vijesti i u stilu starih Biblijskih proroka ljude gorljive i spremne da podnesu sve kako bi prenijeli Poruku spasenja Narodu Božjem. Premda sam prošao formaciju gotovo pa i nisam znao što mogu očekivati na samom terenu. Kada je došla srijeda dva dana prije početka okupili smo se u Nadbiskupskom sjemeništu, naravno u Splitu, atmosfera je bila slavljenička kao da idemo na veliki pohod, bilo je dosta i treme i nepoznanica. Drugi dan smo imali duhovnu obnovu, osjećaji su bili sve intezivniji, a treći dan, petak, prva večer Ultre, u predvečerje nakon što su se svećenici pomolili nad nama, mogli smo krenuti na naše poslanje.
Odavde pričam samo moj doživljaj, ja ne mogu reći da li su ostali doživjeli to jednako ali iz njihovih svjedočanstava vidim da su doživjeli barem na sličan način. Dakle na Ultri sam vidio svašta, ne bih htio govoriti specifično što se sve tamo može vidjeti ali svima je jasno da se na Ultru ne dolazi slušati opera, tu dolaze mladi da se ludo zabave, ova glazba potiče na sve samo ne na smirenost, puno je tu alkohola i nedozvoljenih supstanci, puno razgolićenih cura. Ali nisam tu da pričam o tome, davno sam odbacio kamenje iz ruku i odlučio pisati po podu, jer Krist je tako uradio, a naša draga Mala Terezija bi dodala: „Čistima je sve čisto“, mi nismo gledali očima svijeta, već smo htjeli vidjeti samo onu nevidljivu ali najveću vrijednost što se krije u svakoj osobi, htjeli smo dotaknuti njihovo srce i dušu.
Ustvari, jednostavno je evangelizirati na ovakvim mjestima, priđeš ljudima ili oni priđu tebi, posebno im je zanimljivo kad vide kolar ili redovničko odjelo, uđeš u ležeran razgovor, objasniš im zašto si tu, oni te mogu ili prihvatiti ili odbaciti (što se gotovo i nije događalo) i onda je sve otvoreno, ako žele pomoliš se za njih, ako žele sami moliti dovedeš ih u kapelu, ispovijed, jednako toliko važan dio su djela milosrđa jer „vjera bez djela je mrtva“, nudili smo im besplatnu vodu ukoliko je netko bio žedan, još bi dodao da…, da, točili smo puno vode i H2O ali najviše one što struji u život vječni, pružali smo pomoć ili pozvali pomoć ukoliko ju je netko bio potreban ili nešto treće što već Duh nadahne ili gdje već On sam puhne. Što se tiče samih mladih, to su većinom dobri ljudi, otvoreni za razgovor i jedino i najvažnije oni su potrebni Krista. Zanimljivo je da su svi bili zainteresirani za ono što smo govorili. Mnogi su odobravali to što smo na ovaj alternativan način odlučili naviještati Isusa Krista. Tamo sam upoznao našu braću i sestre kojima možda nitko nikada nije prišao sa željom da se pomoli za njih, da ih blagoslovi, da moli za njihove potrebe tu na licu mjesta, na ulici, na partyu, na Ultri, bez osuđivanja, bez kritike.
Samo sam im htio prenijeti najvažniju poruku koju je moguće izreći ljudskim jezikom: „Jesus loves You“, „Isus vas ljubi!“ Sav razgovor je išao za tim da ih zainteresiramo za Boga ili u drugim slučajevima da im iskažemo djela milosrđa koja također radimo u ime Kristove ljubavi. Na narukvicama je pisala duboka istina i možemo reći misao vodilja naše evangelizacije: „Želimo vas vidjeti sretne i sada i u vječnosti (don Ivan Bosco).“ Mogu reći samo jedno, ovo je bilo jedno divno iskustvo i sjeme je posijano, sada Gospodine pošalji kišu milosti neka sjeme proklija i uzraste.
Fra Nikola Dominis/medjugorje-info.com
