A Bog zna da čeznemo biti voljeni, da nas se drugi sjete, našu želju da uđemo u otajstvo života, onog istog života koji se ponekad nađe u mnogim problemima. Bog to zna, stoga se potrudio i šalje nam jedno “pismo” svakog dana! Upamtimo to, Božja Riječ je “pismo” Njegove ljubavi a On nam je pokazuje svaki dan.
Jao nama ako nam to postane navika, izgubit ćemo okus života i svega ostalog, uključujući i ljepotu ljudskih odnosa: drugi, nikada neće moći utažiti našu žeđ za ljubavi! Prava ljubav izvire iz Božjeg srca a On nas čini sposobnima da iskreno sudjelujemo, da budemo strastveno privrženi za probleme drugih, da imamo duboko suosjećanje, intenzivniju molitvu, istinsko žrtvovanje, da se odreknemo našeg ponosa i naših komoda. Čitajući “pismo” koje nam Bog svakodnevno šalje kao Otac, kao Stvoritelj, kao Voditelj, kao Svjetlo, nosi nas na osvijetljeni put, koji je popločen mnogim porukama u kojima svatko od nas, ovisno o situaciji u kojoj se nalazi, može pronaći dogovor, prijedlog, poziv ... sve ono što bi željeli primiti sa ljudskog stajališta.
Jedna liturgijska antifona kaže: “ Vi ste otkupljen narod, naviještajte velika Božja djela, djela Boga koji vas je pozvao iz tame u svoje čudesno svjetlo”. Ne kaže:” bit ćete... ako se obratite... ako budete dobri” , već kaže: ”Vi jeste, danas!” Mi smo otkupljeni a Isus nas prati i pruža nam potporu, upravo preko Njegove prisutnosti u sakramentima i Božjoj riječi, stoga krenimo naviještati Božja djela. I upravo naviještajući , naša vjera će se preobraziti: od pravila, pojma, postat će živa osoba, spašeno čovječanstvo, konkretne činjenice, ljudsko postojanje. Prihvatimo poziv Ivana Pavla II da kontempliramo Isusa, Riječ koja je tijelom postala, Boga u našoj ljudskoj prirodi! Prihvatite prijedlog da ne propuštate prilike, da prihvatite svaki trenutak kako bi dali nešto lijepo svijetu.
Molimo uvijek Gospu da posreduje za nas Duha Svetoga, da možemo naviještati Božja djela, našim usnama, sa veseljem... da koristimo riječi za istinite stvari, za vječne stvari, da naviještamo istinu života. Naviješta se i osmjehom, sa radom, sa načinom na koji molimo... molitva je već sama za sebe navještaj, to je kad kažemo svima da moj život traži nešto više i da ga traži u Onome koji je izvor svega, u Onome koji je smisao i punina svih postojanja. I zato nam euharistija omogućuje da živimo svakoga dana, jer je ona molitva koja ostvaruje život, molitva koja stvara nevjerojatne učinke ozdravljenja, oslobođenja, spasenja. Jer to nije nešto, to je Osoba Isusa, Osoba Isusa koji živi i zato nosi u sebi cijelo čovječanstvo, svakoga od nas i u isto vrijeme svo božanstvo. Euharistija te vuče da imaš potrebu za stalnom molitvom, privlači te na jednu molitvu očima, sa rukama, čak i sa blatnjavim rukama jer radiš u vrtu, na jednu molitvu koja je tvoj vlastiti život, pa i u trenucima križa jer je i On sam dajući svoj život, prihvatio smrt, poništavanje, ponižavanja i upravo tada Njegovo tijelo, Njegova krv koja ulazi u mene, ulazi u moje vene.
On nam sve to nudi jer zna da se život, priča, razvija i u trenucima patnje, nerazumijevanja, zbunjenosti, magle, boli, bolesti, prijevara, izdaja. On zna i zato nam je dao sebe kako bi imali snage da ponesemo križ, ali i da nam da radost, onu pravu, onu koja pobjeđuje svijet, onu radost koja je pripajanje Očevom projektu za spasenje svih. Moramo se zaljubiti u euharistiju, veličanstven Božji dar za čovječanstvo.
