Kad nas stigne trenutak i pogled vječne ljubavi uviđamo koliko su duboki naši propusti, koliko je krivo donešenih odluka stalo na put našem posvećenju, koliko smo često namjerno ili nehotice ranili radost u svojim bližnjima, poremetili prirodan sklad i dali se zavaravati, nadmudrivati,zamračiti lažju i požudama. Koliko smo samo puta zastali i posrnuli pred svojim sebeljubljem, pali na koljena tokom dana i zatražili milost i pomoć od Boga a umjesto toga hrlili Judama ovoga svijeta, izdajicama ljubavi, u prijetvornim i licemjernim licima tražili odobrovanje i lijepu riječ za smisao vlastitog postojanja i bitka. Koliko smo samo jadni i ogorčeni na kraju takvog dana, i kako je onda moguće radovati se sutrašnjem?
Kako da povjerujemo u sebe kad nam je mudrost svijeta ispunila srca i duh tame zarobio dušu., kad je danak uzeo svoje?! Istina je da mi tu nemožemo ništa, svojim snagama i htjenjem nemožemo probuditi mrtvog čovjeka u sebi. Ponekad je tada i molitva mlaka, neutješna i gotovo kaotično opterećena fikcijama posrnulih želja da na kraju nalikuje da se više ne molimo Bogu nego knezu ovoga svijeta. Kako je lako odlutati i dati se voditi posrnulim mislima iskrivljenim stazama života. Kako je onda tek teško povjerovati da Bog piše ravno i po krivim crtama naše svakidašnjice.
Gospa nam tako često govori da je ovo vrijeme velikih milosti, ali i vrijeme velikih kušnji za sve one koji žele slijediti put mira, poziva da svaki naš početak i svršetak dana uvijek bude iskrena i ponizna molitva, da naučimo zahvaljivati u malim stvarima, pa ćemo onda moći zahvaljivati i za velike. Podsjeća nas da je uvijek s nama i da se ne bojimo kušnja, jer Bog uvijek nadgleda. Kaže nam da nam je dala sebe i da suosjeća i u najmanjoj kušnji. Tješi nas da se kroz naše križeve Bog proslavlja preko svakog čovjeka i da je upravo Njoj Bog prepustio svaki dan pomažući svojim milostima u obrani protiv zla.
Ovaj dan kako god tegoban i težak bio prepustimo Njoj, jednostavnim riječima predočimo i ispričajmo svoj dan, iskreno i bez zadrške i tako svaki put.
Onome kome damo povjerenje dati će ga i onome koji ga prima, i na taj način razveseliti naše umorno i ranjeno srce.
Ona zna na koji način će prenijeti Bogu svaku našu riječ i misao. Nemojte nikada zaboraviti kome pripada sve blago i milosti Majke. Blago majke pripada djetetu!