„Bog je stvorio čovjeka razumnim, udijelivši mu dostojanstvo osobe obdarene inicijativom i gospodstvom nad svojim djelima. Bog je htio čovjeka prepustiti u 'ruke njegove vlastite odluke' (Sir 15,14), tako da sam od sebe traži svog Stvoritelja i da slobodno prianjajući uza nj dođe do potpunog i blaženog savršenstva“.
Ovakvim početkom svoga govora o ljudskoj slobodi Katolička Crkva čini konkretan korak prema shvaćanju i tumačenju slobode u svjetlu vjere. Sloboda nam se, kako nam je već poznato, prikazuje kao dar, ali i kao moć kojim bivamo sposobni ili osposobljeni ne samo donositi odluke već i realizirati iste i na taj se način približavati k Bogu Stvoritelju i Otkupitelju. Približiti se Bogu i biti jedno s Njim najsavršenije je očitovanje ljudske slobode i odluka koje proizlaze iz nje. U Bogu, kako nam je nadalje poznato, čovjek nalazi svoj vrhunac i krajnji cilj, cilj koji mu ne omogućuje samo Bog, već i on sam svojim odlukama i voljom. Sloboda nije dakle samo dar po kojem sam stvoren na Božju sliku i priliku već i moć odnosno sposobnost da težim u svojim odlukama ka tome da i na praktičnom planu budemo njegova slika i prilika živeći i šireći njegovu Radosnu vijest, Isusa Krista. Sloboda ojačana i prosvijetljena vjerom potiče čovjeka vjere da u svojim odlukama teži ka blaženom savršenstvu, da se trudi živjeti ga u svojoj svakodnevnici u iskrenoj ljubavi prema Bogu, sebi i bližnjemu. Ono je upisano u srce svakog čovjeka.
Znak vjere, nade i ljubavi
Iz tog razloga, na putu vjere, snagom osobne inicijative i volje, čovjek iz dana u dan pred samoga sebe, pred svoju savjest i srce, nezaobilazno stavlja odluke po kojima se nastoji usavršavati u vjeri, približavati k Bogu, odluke po kojima nastoji biti sve bliže Bogu odnosno biti jedno s Njim. Ta najveća čežnja i radost ljudskoga srca otvara dakako čovjeka i za novogodišnje odluke koje, barem se tako čini, čine važan i nezaobilazan dio života svakoga čovjeka, a tako i čovjeka vjere, jer očituje u kojem znaku ili svjetlu želi živjeti iduću građansku godinu koju ponajprije promatra kao novi Božji dar za mnoge vjerske i humane mogućnosti. Između ostalog, novogodišnje odluke čovjeku vjere predstavljaju svojevrsni izazov jer one ponajprije očituju u čovjeku snažnu prisutnost nade i radosti življenja dara života, a koje su današnjem čovjeku, u vremenu u kojem živimo, ponajprije potrebne kako bi pronašao motivaciju u svom svakodnevnom životu, u svim svojim izazovima, patnjama, križevima i problemima svih vrsta, osobito onih koji gaze njegovo dostojanstvo. Prema tome, vjerske i moralne odluke koje donosimo u svojoj slobodi uvijek na sebi nose ne samo najdublji znak vjere već i nade i ljubavi, vrednote koje nas pozivaju da uvijek i vazda budemo otvoreni za Boga i čovjeka.
Posavjetujmo se s Bogom
Pri tome, međutim, valja imati na umu da dok stojimo pred novom građanskom godinom, i dok razmišljamo o nekim odlukama kojima bismo obogatili ili oplemenili svoj život, nikad ne stojimo samo kao ljudi iščekivanja očekujući da će dobro doći od drugih, dok ja za to vrijeme trebam samo čekati i eventualno opušteno uživati. Inicijativa u odlukama i slobodi o kojoj Katekizam govori jest čin po kojem čovjek stoji pred novom građanskom godinom kao aktivni član Crkve i društva, kao subjekt obogaćen vjerom i nadom koji vidi samoga sebe kao Božjeg poslanika koji je poslan živjeti, svjedočiti i približavati u svakom trenutku Radosnu vijest svim ljudima i svakom društvu. U slobodi i odlukama koje donosimo nismo samo ljudi iščekivanja ili očekivanja već aktivni sudionici u Božjem planu spasenja i obraćenja čovjeka i društva. Iz tog razloga, čovjek vjere je u svom svakodnevnom životu pozvan ne samo dijagnosticirati probleme koji pogađaju nas osobno, naše obitelji, prijatelje, župne zajednice, naselja, naš grad ili državu, već smo pozvani i učiniti sve što je u našoj moći da radimo na izlječenju društva u duhu Isusa Krista. Stoga prije nego li samoinicijativno donesemo bilo kakvu odluku o osobnom rastu, posavjetujmo se s Bogom jer on najbolje zna što će nas na prvome mjestu približiti k Njemu te što će istovremeno biti blagoslovno za nas i naše bližnje odnosno za društvo u kojem živimo i u kojem se krećemo. pastoralmladih.hr
