Ali, daleko je od nas Libanon, zar ne? Daleko je plač libanonske djece i vapaj libanonskih majki.Pozdrav prijatelji, kako ste? Jesu li nam molitve na ustima, a srca su nam hladna i proračunata? Volimo li se pokazati dobrima, a već trenutak kasnije lažemo prijateljima, ogovaramo bližnje, uzmemo što nije naše, činimo grijeh jer nam je to slađe nego ostati vjeran Spasitelju? Njišu li se te krunice po retrovizorima naših automobila dok nam ogavne psovke prelaze preko jezika, a prijeteći prsti bivaju usmjereni na nekog drugog u prometu? Prepoznajemo li se u licemjerima o kojima je govorio Učitelj, da su izvana izbjeljeni grobovi, a iznutra legla gujinja?
Budući su milijuni i milijuni onih koji mole za užasne žrtve sumanutih napada u Parizu, ja ću danas moliti posebno i jednu krunicu za 44 ubijenih i 239 teško ranjenih civila, djece, žena, muškaraca u Libanonu. Moj Učitelj bi tako. Da molim za one koji su zaboravljeni, koji nisu dospjeli na naslovnice tiska, u udarne vijesti, za one čije zastave ljudi neće stavljati preko profilne fotografije. Za sve one marginalizirane i malene. Zaboravljene. I ova djeca Libanona su ubijena od ISIL-a. Isti dan kada su stradali ljudi u Parizu. Ali, daleko je od nas Libanon, zar ne? Daleko je plač libanonske djece i vapaj libanonskih majki.Misli mi huče pjesnika kojeg toliko ljubim. Čija nutrina brojnih knjiga je utkane i u moj duh. Osećam ga svojim. Bratom. Prijateljem. Kahlil Gibran.
citiram te pjesniče:
“…tragedija je mojega naroda tiha, smišljena u glavama ljudi koje bi valjalo nazvati gujama i zmijama… moj je narod umro na križu. Moj narod je umro pružajući ruke na istok i zapad, i očiju uprtih u tamu nebesa. Umrije u tišini jer se uši čovječanstva oglušiše na njegov krik… Umrije jer bijaše miroljubiv. Umrije u zemlji u kojoj teče med i mlijeko. Umrije jer zmija paklena ščepa sva njegova stada i svu ljetinu njegovih polja.” (Prorok, Prorokov vrt)
Dragi ljudi, iskreni molitelji, molimo za sve. Molimo za obraćenje silnika, molimo za stradale i ubijene ne samo one nama blizu, nego i za one na koje je ovaj svijet odavna namjerno zaboravio.
Neka nam se Gospodin smiluje. Svima.
