Teško je to i pojmiti. O neodlasku ili neslobodnom odlasku na polnoćku i božićnu nedjeljnu misu srećom nije potrebno govoriti, valja Bogu samo zahvaliti što je hrvatskome narodu dao slobodu ispovijedanja vjere, tako da se nitko više ne mora bojati ili strepiti za razliku od nekih zemalja, južne hemisfere i na suprotnoj strani zemaljske polutke, u kojim braća kršćani još uvijek u tajnosti slave Isusov rođendan.
Čestitanje je mnogo više od pukog čestitanja. Tom gestom radosti vjernici međusobno svjedoče svoju vjeru u utjelovljenje Sina Božjega - Mesije, odaju uzajamno dužno poštovanje i izmjenjuju emocije kojima je u suvremenome društvu sve teže zaći u svakodnevicu međuljudskih odnosa. I, najljepše, u čestitanju cjelovom, jasnim simbolom ljubavi, vjernici čine jasan čin ljubavi, toliko značajan i važan za duhovno i psihičko odrastanje i formiranje svakog pojedinca. Riječima se sve to dodatno potvrđuje, izriče i obavezuje različitim prigodničarskim željama u kojima je često, i onaj koji upućuje čestitke, sudionik u njihovome ostvarivanju. Primjerice, članovima uže ili šire obitelji za Božić se poželi »puno zdravlja, uspjeha, ljubavi, zadovoljstva i radosti«.
Pitanje je: Koliko ti bitni naglasci i temelji života ovise uzajamno od samih čestitara? Odgovor je: U velikoj mjeri, a ponekad i potpuno. Upravo je zato potrebno mudro izabirati riječi čestitke i ne zaustaviti se na njima samo u tome jednom danu Božića, već u preostalih tristo šezdeset četiri dana u godini raditi na njihovome ostvarenju. A kada se još, uz to, zna da se u nekim krajevima Lijepe naše ne čestita samo Božić već i Badnjak, težina izrečenih želja je dvostruka. Valja zato biti odgovoran čestitar i ne izricati olako riječi u čestitkama, bez posljedica, već ih poput »mudrih djevica« birati pažljivo i s mjerom, te brinuti o njima da se i ispune. Stoga: »Na dobro svima došao Badnji dan« i »Sretan i od Boga blagoslovljen Božić«.
