Danas imamo veće uspjehe u liječenju raka nego alkoholizma. Ako čovjek i pristane na liječenje, ono je obično dugogodišnje, čak i doživotno. Zbog svega toga treba paziti da se alkoholičarom niti ne postane.
Treba shvatiti da alkoholizam ne rješava nikakove probleme, nego da on samo donosi nove.
Od alkoholizma boluje ne samo onaj tko se opija, nego i cijela njegova okolina - bračni drug, djeca, susjedi, radna sredina, svi s kojima je alkoholičar u kontaktu. On muči sve oko sebe.
Alkoholičaru naročito stradava najnježnije tkivo, a to je živčano: mozak, leđna moždina i živci. Pijanacu se zna pojaviti alkoholno ludilo (delirium tremens) u kojem ima halucinacije, drhtanje, strah, govori nešto bez veze ili čak nekuda bježi. Ali i prije toga stanja on je obično nervozan, često nešto prigovara, okrivljuje ljude s kojima živi, tresu mu se ruke i sl.
Pijancima se s vremenom smanjuju neki dijelovi mozga pa oni gube intelektualne sposobnosti. Kod mnogih alkoholičara se uočava da nesigurno hodaju. Ako im se u pijanom stanju zapali odjeća, npr. od cigarete, dogodi se da to odmah niti ne primijete pa ih dovezu u bolnicu s teškim opeklinama. Pijanci znaju leći bilo gdje na ulici ili dvorištu i zaspati, pa tamo nekada umru od hladnoće, pogotovo ako je još kiša i ako su mokri. Oni se smrznu i kod temperature daleko iznad 0 stupnjeva (naša normalna temperatura je 37 st. C), i zato ih se nikada ne smije ostaviti da leže vani, niti na hladnom.
Jetra alkoholičaru postaje žuta, kvrgava, cirotična. Kroz nju krv onda teže prolazi, pa se proširuju žile oko jednjaka, koje znaju pucati i takav čovjek onda povraća krv. Pijancima se u kasnijoj fazi pojavi i voda u trbuhu - ascites, a otječu im i noge.
U alkoholiziranom stanju se događaju brojna ubojstva. Alkoholizam i prebrza vožnja su uzrokom ogromnog broja prometnih nesreća.
Kada zateknemo alkoholičara na ulici treba ga otpratiti do sigurnog mjesta gdje će se otrijezniti, a ne puštati ga da ševelja od jarka do jarka. Ako ga se ostavi da sam luta i traži put prema kući, postoji opasnost da će ga može nešto zgaziti ili da će na kiši i zimi umrijeti od podhlađivanja.
Važno je izbjegavati društvo u kojemu se ljudi opijaju, jer alkoholičar i drugoga nagovara pa i prisiljava na alkohol. Međutim, treba paziti, ne samo na to da mi ne postanemo alkoholičarima, već treba voditi računa da niti drugoga na to ne navodimo. U skoro svakom našem selu ili dijelu grada postoji poneki lutalica, pijanac, s kojim se narod izruguje i kojega opijaju. No, kada on od pića umre ili ga nešto takovog pijanog na cesti zatepe, onda su za to krivi upravo oni koji su ga napijali. Takovoj osobi treba dati nešto za pojesti ili obući, a ne pružati joj alkohol.
Alkohličar voli odlaziti u goste ili barem do susjeda da mu kaže neku novost, ali glavni razlog je taj što očekuje da će mu se ponuditi alkoholnog pića. Međutim, vi mu ipak nemojte dati alkohola nego sok, vodu, čaj, mlijeko ili limunadu... Njemu će možda biti krivo ako mu nedate alkohol, ali ipak nemojte.
