Tako pošten umjetnik svojoj publici može ponuditi samo ono najbolje što ima u sebi. Iz njegova djela zrači ta dobrota koja godi svima i najbrže ozdravlja društvene odnose. Rajko Bundalo rođen je 1949. godine u selu Hašani. Završio je studij glume na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao stalni član glumačkog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Kao obraćenik gostovao je na mnogim tribinama i bio voditelj duhovnih obnova, te je pisac deset rado čitanih knjiga duhovnoga sadržaja. Oženjen je i otac šestero djece.
Razgovor sa Rajkom Bundalom donosi Svjetlo riječi.
Poštovani gospodine Bundalo! Imate iskustvo milosti obraćenja. Što nam možete reći o svomu životu prije i poslije obraćenja?
Dok god nisam doživio Kristovu spasonosnu ljubav, bio sam sličan lončiću u zapuštenoj kuhinji kojom vlada smrad i paučina. Sam sam sebi bio nalik vrijednom lončiću u koji je svijet – kad god bih pred njim bio malo otklopljen – ulijevao neke smrtonosne otrove; iluzije, zablude, laži, psovke, krađe, klevete i svađe, svetogrđa, bešćutni blud, nasilje, bogohule, pa i do tada nepoznate novotarije u koje se zalijeću svi. Rušile me iznenada do najgore bijede, da poželim u njoj samouništenje ne bi li se tim užasnim činom okončala moja agonija. Sve češće sam u toj kuhinji bio razočaran i od mnogih podlo izranjen. No, kad me je silom uskrsnuća dotaknuo Krist, zablistao sam postojanom radošću i mirom. Od vremena te moje sržne preobrazbe sve jasnije i na vrijeme razlikujem zloću svijeta od slabašnih duša u njemu, koje nisu od mene ni bolje ni gore. Svima nama treba isti spas. Morao sam proći sav zemaljski put da upoznam staze propasti na koje se više ne vraćam.
Tko te može spasiti?
Izrazi okultnoga danas nisu iskorijenjeni pa ljudi često traže vidovnjake i gatare za proricanje sudbine. Zašto ljudi traže savjet od proricatelja budućnosti i koji je odnos suvremenoga čovjeka i praznovjerja uopće?
Zlorabljenjem slobodne volje koju nam je Bog darovao na putu naše težnje za onim što je najbolje i slobodnoga životnoga izbora pojavljuje se Neprijatelj (Sotona, otac laži i ubojica ljudi od početka, kako ga je Isus nazvao po onome što nam može dati). Prerušen je pred nama u anđela Svjetla, kada smo u miru, ili lažnoga spasitelja kada nas stigne nevolja – koju nam je pripravio već od onoga trena čim mu malo pažnju povjerimo.
Čim se netko dadne zavesti, u njemu je već otrovni zadah Sotonine smrtonosne laži. Ali ima i onih drugih, koji pravi Život ne traže jer su zadovoljni užitkom u grijehu. Ti bijednici varaju nerazborite duše da se domognu njihova spola, novca i imanja pa im nude praznovjerje, iluzije, maštu i demonska čudesa dok ih ne oštete.
No, ima i gorih od prethodnih. To su oni smrtnici što ih samodopadna uznositost naginje k većem javnom ugledu i slavi. Od puste želje da ih ljudi obožavaju, dok umišljaju da su možda božanskoga podrijetla – da posjeduju nadnaravne moći, Sotona ih zavodi da istražuju njegove takozvane duboke tajne, sile ili, kako kažu u novije vrijeme, energije, kako bi to zvučalo tobože znanstveno. A zapravo ih tako opsjeda.
Evo zašto ih je danas više nego ikad prije? Nakon iznenadnoga raspada humanizma, racionalizma i ateizma – toga demonskog trojstva propasti, koje nije usrećilo svoje zaluđene sljedbenike, mnoge duše u ovom vremenu, koje – bez osobne krivice – nisu upoznale istinitoga Boga, kao pojas za spašavanje u poplavi raznih nevolja traže nadnaravnu pomoć jer je ovo vrijeme neizdrživo, beznadno i krajnje opasno. Tim traženjem oni zapravo Boga već nesvjesno slute i priznaju za jedinoga mogućega svoga spasitelja. Kako su im i humanizam i racionalizam i ateizam od rođenja klevetali nepoznatu Crkvu i nepoznatoga njezina Boga, ne preostaje im drugo nego posegnuti za magijom koja im se nudi kao ulaz u duhovni svijet gdje bi možda mogli naći Svemogućega. Zato te silno ojađene duše, i kad lutaju, zapravo svim svojim srcem traže jedinoga pravog Spasitelja. Zato one nisu dostojne osude pa ih sveti ne osuđuju.
Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.
