To je jedan od najvažnijih duhovnih fenomena prošlog stoljeća, jedinstven u povijesti jer se navodna ukazanja događaju dugi niz godina čiji plodovi sežu do svih krajeva svijeta. Riječ je o Međugorju , hrvatskom gradu u kojem se već 42 godine vidiocima ukazuje Majka Božja.
Hodočasnici se svake godine broje u milijunima, a fenomen je je toliko značajan da je papa Franjo poslao apostolskog vizitatora da nadgleda pastoralnu skrb za one koji tamo dolaze: monsinjora Alda Cavallija .
Ovaj diplomat (bio je nuncij u Angoli, Čileu, Kolumbiji, Malti i Nizozemskoj) proteklog je vikenda posjetio Španjolsku na poziv predsjednika biskupske konferencije kardinala Juana Joséa Omelle i predsjednika Zaklade Međugorskog centra Oriola.
Aleteia ga je tim povodom intervjuirala kako bi između ostalog doznala njegovo mišljenje o navodnim ukazanjima, njegovom odnosu s vidiocima te zašto nisu učinjeni isti koraci kao u Fatimi i Lourdesu.
U kojoj je fazi istraga međugorskih ukazanja?
U Vatikanu postoji međunarodna komisija koja to već duže vrijeme proučava. Budući da je moj zadatak provjeriti funcionira li sve pravilno u pastoralu za sada ne znam točno u kojoj je fazi istraga.
Ali za mene je ključno da u Međugorju do prije 42 godine nije bilo ničega osim brda. Tada je započeo fenomen, duhovni pokret koji je još uvijek živ .
Na što se to odnosi?
Hodočasnici dolaze iz svih krajeva svijeta: iz Australije, Koreje, Kine, Kolumbije... To je nešto nevjerojatno.
Zašto je postalo, milošću Božjom, mjesto milosti ? To još ne znamo.
Ali što nam je činiti? Pa surađujte da ovo mjesto i dalje bude mjesto milosti: bez sponzora, bez interesa, bez gospodarske namjene... Jako je važno da tako i ostane.
Posljedice “međugorskog fenomena”
Poznajete ne samo mjesto, nego sve što okružuje „međugorski fenomen“. Kakve posljedice ono što se tamo događa izaziva u cijelom svijetu?
Mnogo je duhovnih plodova . Ljudi koji dolaze ispovijedaju svoje grijehe, ali ispovijedaju i želju, volju, za dubokom promjenom života.
To je nešto o čemu svjedoče na tisuće ljudi iz cijeloga svijeta.
Tko želi moliti i promijeniti život, u Međugorju nalazi idealno mjesto za izvanredne milosti.
Tko se dođe baviti turizmom, ne nađe ništa, jer nema baš ničega.
Tako da je najčešća posljedica da tko stigne tamo vrati se s drukčijim pogledom na život, da milosti koje je pronašao živi u mjestu iz kojeg je došao. To je važno.
Imamo i konkretne slučajeve ljudi koji kažu da su tjelesno ozdravili, mnogi od njih na tom mjestu dobiju svećenički poziv ili donesu odluku da će voditi posvećeni život, s druge strane formiraju se i mnoge obitelji.
Može li to biti prijevara?
Bi li ovakvi plodovi mogli izrasti da ne postoji, istina, autentično nadnaravno djelovanje?
Gledajte, Bog radi što želi i kako želi. Znam samo da je sve ovo počelo prije 42 godine, a mjesto gdje nije bilo ničega danas je mjesto čiste milosti za svakoga tko dođe. To je i moje vlastito iskustvo.
Dakle, ova je misija za vas osobno bila nešto posebno?
Ja ostajem tamo. Napokon! [smijeh] Postoji nešto što me poziva da to učinim.
Idem u crkvu, kao i svi drugi; Navečer slavim misu sa svećenicima, obično na hrvatskom... I to mi se jako sviđa.
Dva-tri sata proleti, bez umora. I kao meni, i drugima se to isto događa.
Ukazuje li se Bogorodica u Međugorju? Vjerujete li da se Gospa još uvijek ukazuje ili da se ukazala u Međugorju?
Da bih odgovorio na ovo, moram pričekati što Komisija kaže.
Čak i ako ne možete reći o čemu se radi, imate li mišljenje o istinitosti ukazanja?
[ Gleda nas ozbiljno i ukočeno, ali sa smiješkom ] Jedno mi je vrlo jasno: nema sumnje da je Međugorje mjesto milosti.
Zašto je to tako, ako se tamo rade iste stvari koje se rade u bilo kojoj crkvi? Zato što u Međugorju postoji nešto posebno.
Ne postoje presedani za tako dugotrajna marijanska ukazanje (u ovom slučaju još uvijek navodno ukazanje). Može li to biti znak koji utječe na vjerodostojnost navodnih ukazanja?
Mislim da ne. Bog je slobodan činiti što želi. Vidite, u Međugorju je velika sloboda: nema inspektora, nema straže, nema tko špijunirati.
Tko god želi posjetiti sestru Maillard (francuska časna sestra Emmanuel Maillard , velika popularizatorica Međugorja) ili oni koji kažu da su vidjeli Djevicu, mogu to učiniti ako žele.
Sve je besplatno, besplatno, besplatno. Dođeš slobodno, a kad dođeš, slobodan si moliti ili ne moliti, ići na ispovijed, ići na misu ili ne. Tako da svatko može sam provjeriti ove stvari.
"Ja sam prijatelj svih vidjelaca"
Kakav odnos imate s navodnim Gospinim vidiocima?
Ja sam sa svima njima prijatelj i vrlo često s njima razgovaram: posjećujem ih ili oni mene posjete, dogovoramo se gotovo o svemu... Prijatelji smo.
Mislite li da govore istinu kada kažu da vide Djevicu Mariju?
Pa, kao i sa svim svojim prijateljima, razgovaram o mnogočemu: obitelji, svakodnevnim stvarima, zdravlju... Ali s njima ne pričam o ukazanjima. Ipak, za mene je najvažnije da su normalni ljudi .
Međugorje, poput Fatime, Lourdesa i Guadalupea
Na što se to odnosi?
Kad su imali svoje... iskustvo, kakvo god ono bilo, bili su normalna djeca. Na njih nitko nije utjecao. Svećenik je bio izvan toga. Tamo nije bilo slike Majke Božje. Ništa.
Bila su to normalna djeca koja su živjela u normalnom mjestu. U autentičnim ukazanjima to uvijek biva tako: Fatima? Troje normalne djece. Bernadette , u Lurdu? Vrlo normalna djevojka. San Juan Diego, u Guadalupeu? Sve normalno, uvijek je tako.
Kakva je bila Marija ? Čovjek otvori Evanđelje i vidi da je to bila normalna djevojka iz Nazareta, koja se kao i svaka druga željela udati...
Ali, u svakom od ovih slučajeva, ono što se događa nakon više nije tako normalno...
Naravno, jer Bog intervenira. Uvijek gdje hoće i s kim hoće. I osoba je uvijek uplašena, kao i Marija, i uvijek slijedi neki poseban put. I u Međugorju to vidimo ovako.
Govorimo o Fatimi, Lourdesu, Guadalupeu... Prije nekoliko tjedana Vatikan je oformio novo tijelo za proučavanje novih navodnih ukazanja Djevice Marije. Zašto?
Jer ima ih mnogo, a sve pojave morate dobro proučiti: ukazanja, čuda ...
Moramo imati iste kriterije kod proučavanja, a i da pomognemo ljudima, koji čuju da tamo jedni govore jedno, drugi govore drugo... Treba netko reći: ovo je nešto duhovno; to nije.
Budućnost Međugorja
A papa Franjo, koji vas je tamo poslao, što misli o Međugorju?
Papa Franjo jako je zadovoljan Međugorjem jer je ono mjesto molitve. Sretan je, sretan .
Zašto župa nije proglašena svetištem?
Fatima je biskupijsko svetište. Lourdes također. Ovdje je ostala kao župa. Da postane svetište morao bi intervenirati biskup ili papa, što do sada nisu.
Ali vidite: do prije četiri-pet godina svećenici izvana nisu mogli pratiti vjernike na hodočašća, iz razloga u koje neću ulaziti. Sada ih dolazi na tisuće. Prošle godine ih je bilo 30.000.
Što to znači? Da Crkva postupa korak po korak ali ipak djeluje.
Što mislite da će se dogoditi s Međugorjem sljedećih godina?
Nitko ne zna budućnost. Dakle, ono što sada moramo učiniti je surađivati s milošću. Danas tko ide tamo moliti ulazi u mjesto milosti.
Ljudi se nikada ne umore moliti, biti tamo, ići na ispovijed, ići na misu. Ljeti se održavaju duhovne obnove za mlade koje su jedinstvene u svijetu.
Ali, u isto vrijeme, sve izgleda normalno i ništa nije neobično. Misa se prati s pobožnošću a klanjanje s poštovanjem. Krunica i Križni put isto: ljudi idu moliti na brdo, isto razborito.
Stoga moramo surađivati kako bi ovo i dalje bilo tako: mjesto čiste milosti, bez drugih interesa .
