Prenosimo dijelove ekskluzivnog intervju koji je dostupan na poveznici ovdje
Svjetski euharistijski kongres kao prvi veliki međunarodni crkveni događaj koji se nakon pandemijskoga posta događa u Mađarskoj u rujnu, zatim milijunski iznosi pomoći koji iz Mađarske dolaze u Hrvatsku nakon razornih potresa, potom kršćanska baština na koju su ponosne i Mađarska i Hrvatska, dovoljni su razlozi da Glas Koncila u svojoj 59-godišnjoj povijesti napravi iznimku i intervjuira predsjednika jedne strane vlade – prvoga čovjeka mađarske izvršne vlasti Viktora Orbána. Novinare Glasa Koncila najprije je primio na terasi palače u kojoj se nalaze vladini uredi, s koje se pruža pogled na budimpeštansku panoramu, a potom se dvosatni srdačni razgovor nastavio u prostorima impozantne vladine knjižnice. Nije to bio tipičan razgovor jednoga državnika sa stranim novinarima. Bio je to razgovor među kršćanima.
Hrvatski vjernici zagledani su u Svjetski euharistijski kongres koji se održava u rujnu u Budimpešti i sva događanja povezana s njim. Bili smo jako iznenađeni kada smo proteklih dana mogli slušati prijepore koji su se pojavili u medijima da se papa Franjo ne želi susresti s Vama. Kasnije se ispostavilo da je riječ o lažnoj vijesti. Možete li protumačiti što se dogodilo?
Prva je pouka da čak ni Sveti Otac nije zaštićen od lažnih vijesti. Mađarsko stajalište bilo je posve jasno: Sveti Otac istodobno je i šef države i poglavar Crkve. Kao šefu države pripadaju mu najveće počasti, a ako dolazi kao poglavar Katoličke Crkve, prihvatit ćemo ga s kršćanskom poniznošću. Svjetski euharistijski kongres nije mađarski događaj, nego međunarodni događaj koji se zbiva u Mađarskoj i na koji dolazi Papa. Stoga nije bilo razvidno što će se točno događati u protokolarnom smislu. Naime, da je došao samo u Mađarsku, sve bi bilo jasno, no riječ je o međunarodnom događaju. Ja sam pak sudionik jedne borilačke vještine koja se zove politika, a borbe su svakodnevne – cijeli dan i noć. Da se slikovito izrazim, kada se na oklopu otvori samo mali prorez, odmah se puca na to mjesto. To što je riječ o međunarodnom događaju koji je ostavio neke nejasnoće u protokolarnom smislu otvorilo je prorez. I dogodilo se to da su protucrkveni i protukršćanski krugovi počeli pucati u taj prorez.
Kako se uopće mogao dogoditi takav nesporazum?
Doista postoji razlika u stajalištima i pristupima Svetoga Oca i mađarske vlade u odnosu prema migracijama, koja je očita i vidljiva cijelomu svijetu. Mi smo snažno protiv migracija, a Katolička Crkva ima svoje stajalište. Iz toga se lako može konstruirati priča da se Sveti Otac i predsjednik mađarske vlade »ne razumiju«, »ne slažu«, te da se, najzad, »ne žele ni vidjeti«.
Međutim, nisu lažne vijesti o događajima u rujnu u Budimpešti ono što me najviše boli. Posebno mi je krivo što ne ću moći biti prisutan na beatifikaciji kardinala Stefana Wyszynskoga koja se istoga dana događa u Poljskoj kad i Svjetski euharistijski kongres u Mađarskoj. Naime, mi veoma cijenimo poljske katolike.
Evo, baš ove godine navršava se 30. obljetnica veličanstvenoga pohoda pape Ivana Pavla II. Mađarskoj. Nezaboravan je tadašnji njegov vapaj i molitva da se nakon godina diktature i totalitarizma Mađarska nanovo rodi. Je li se Mađarska u posljednja tri desetljeća uspjela nanovo roditi?
Ne možemo još govoriti o preporodu, iako se mnogo toga promijenilo. I duhovnost države uvelike se promijenila. Život se cijeni puno više, ali još ne dobiva potpuno poštovanje. Postoje pažnja i zainteresiranost prema Crkvenoj i Božjoj poruci, ali nema masovnih obraćenja. Mogu reći da do preporoda nije došlo, ali smo u puno boljem stanju u odnosu na ono što je bilo te je šansa za preporod danas veća nego prije 30 godina. Međutim, u kvantitativnom smislu ne možemo govoriti o masovnom obraćenju ni o novoj duhovnosti jer Mađarska je još najvećim dijelom sekularizirana država, koja traži put k Bogu, traži oslonce na tom putu.
Hrvatska je mlada članica Europske unije i još se kod nas mnogo razgovara o vrijednostima, njihovoj zaštiti i razmjeni s ostatkom Europe. Kako vi u tom smislu gledate na Hrvatsku?
Naš prvi predsjednik vlade nakon političkih promjena u Mađarskoj 1990. godine rekao je: »Ja sam Mađar, tj. Europljanin.« To zapravo znači da se Europa ne može pronaći u Bruxellesu, Europa je u nacionalnim glavnim gradovima, poput Zagreba. To je Europa. Stoga Bruxelles nema prava ništa nametati Hrvatima. Hrvatska nacionalna svijest vrijedan je doprinos Europi. Imate fantastičnu državu. Svi dijelovi Hrvatske su fantastični, ne samo more, nego cijela država. Mislim da imate vrlo raznolik narod, susrećem drugačije karaktere Hrvata na otocima i primjerice u Osijeku. Vi znate kako ih možete povezati u istu državu, što je važan doprinos Europi. Nadalje, vi ste iznimni i strastveni borci, što je potrebno Europi. Imate i specifičan antikomunizam. I mi smo antikomunisti, i mislimo da je naš antikomunizam vrijedan doprinos Europskoj uniji. Naš se antikomunizam razvijao protiv Sovjeta, protiv međunarodnoga komunizma. Vi ste izvojevali svoju suverenost prema komunizmu koji se razlikuje od ovoga koji je bio prisutan u Mađarskoj. A vrlo je vrijedno iskustvo da komunizam može postojati i u manjim, nacionalnim okvirima, što je opasno. Mađari žele da Mađarska ostane mađarska država. I Hrvatska može biti hrvatska država. To ovisi jedino o vama.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE
BIOGRAFIJA
Viktor Orbán rođen je u svibnju 1963. godine, a sada obnaša četvrti mandat na čelu mađarske vlade. Lider je vladajuće stranke Fidesz. Diplomirao je pravo u Budimpešti prije 34 godine, a potom je kratko studirao političku filozofiju u Oxfordu prije uključivanja u nacionalnu politiku. Bio je u više mandata potpredsjednik Europske pučke stranke. Oženjen je pravnicom, imaju petero djece i petero unučadi. Član je Kalvinističke Crkve.
