Još jedan Uskrs katolici dočekuju u izvanrednim okolnostima koje su izazvane pandemijom koronavirusa. Iskušenja su to, kako za vjernike tako i za Crkvu, kako uopće organizirati vjernički život. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić ističe kako je ovo razdoblje prigoda za razmisliti o stvarnim vrijednostima, kao i u čemu tražiti utočište i vjeru.
Prošlo je više od godinu dana kušnje s koronavirusom. Što nam je pokazao taj virus, jesu li ljudi postali ponizniji, svjesniji prolaznosti, u suštini, bolji?
- Život je jedna škola u kojoj svi učimo. Samo, kao i u svakoj školi tako i u životu, ima boljih učenika i onih koji su nezainteresirani. Mnogi su u ovoj pandemiji shvatili čovjekova ograničenja i koliko je nestabilno ono u što su se brojni pouzdavali, poput novca, političke i ekonomske moći ili hedonističkog mentaliteta koji se ogleda u želji za posjedovanjem i trošenjem. Ovaj virus poljuljao je tu prividnu sigurnost. Mnogi su shvatili kako je Bog jedina sigurnost! Jedan dio ozbiljno je počeo tražiti Boga u ovoj stvarnosti. Drugi su otkrili vrijednost obitelji i ljepotu komunikacije u njoj. Dio je, pak, prepoznao vrijednost solidarnosti u društvu. No, nažalost, ima i onih koji su blokirani strahom pred smrću te su panično pokušali potražiti spas u raznim opijatima, a u pojedinim mjestima porasla je agresivnost u obitelji i društvu. Sve su to negativne posljedice ove pandemije. Međutim, kao vjernici, svaku tešku situaciju, što pandemija svakako jest, trebamo shvatiti kao izazov i iz nje izaći kao bolji ljudi. Svetkovina Uskrsa upravo nam poručuje kako poslije događaja Velikog petka dolazi nedjelja uskrsnuća, to jest - zlo nema zadnju riječ, nego uvijek pobjeđuje dobro.
Čini li vam se slika Šimuna gubavca, ali i Lazara iz Evanđelja po Marku sveprisutnom danas, osobito zbog okolnosti u kojima živimo?
- Evanđelist Marko u 14. poglavlju spominje kako je Isus boravio u kući Šimuna gubavca, a iz Evanđelja po Ivanu znamo kako je uskrisio Lazara, ali i da je bio u njegovoj kući. Evanđelja su puna primjera u kojima su ljudi mijenjali svoj način života nakon susreta s Isusom te su pronalazili smisao u svome životu. Nažalost, čovječanstvo je stalno prolazilo kroz razne krize i čovjek je trajno otkrivao svoju ograničenost, ali i izgubljenost. Zato nas biblijske slike uče kako se nositi sa svim tim nevoljama i danas. Prevažno je doživjeti susret s Isusom. Taj susret moguć je na više načina kako bi svaki čovjek u Isusu našao smisao i odgovor na ove borbe.
Ali, uzoriti oče kardinale, jednako tako su česte i vijesti o napuštenima, ostavljenima, zaboravljenima, što je posebice bolno u ovome vremenu krize koronavirusa?
- Brojna su ljudska trpljenja, a čini mi se kako je najgore doživjeti da si suvišan, odbačen ili prezren. Taj duh bahatosti zahvatio je mnoge i “oslijepjeli smo” da u suputniku prepoznajemo brata čovjeka. Staro je pitanje kada dan započinje. Mnogi su različito odgovarali, a pravi odgovor je - kada u svakom čovjeku prepoznamo brata čovjeka, suputnika na ovoj zemlji. Jedina zapovijed Božja koja izravno obećava nagradu je četvrta: “Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji”. Toliko je starih roditelja napuštenih, zaboravljenih, koji “kopne” od tuge za svojom djecom i unučadi. Stoga su naše svetkovine uvijek prigoda za probuditi zanimanje za napuštene, ostavljene, zaboravljene kako bi se oni ponovno osjetili Božjom ljubljenom djecom, a mi sami rasli u čovjekoljublju u kojemu se otkriva i naša ljubav prema Bogu.
Nedavno su bh. biskupi kritizirali političare kako se prepucavaju dok narod umire od koronavirusa ili podnosi teške patnje, a da nisu u stanju nabaviti cjepiva, dok se pojedini idu cijepiti čak u Beograd. Što je ova kriza pokazala u BiH?
- Naše je biskupsko upozoravati na nepravde i poticati na načela koja štite čovjeka i ljudska prava. Strašno smeta inertnost rješavanja pitanja za dobro naroda. Ne razumijemo vladavinu interesa koja stavlja osobne i interese stranke iznad općeg dobra naroda. Ova nam draga zemlja i ljudi u njoj postaju žrtve unakrsnih silnica moćnika i onih koji nameću vladavinu interesa. Da nije tih natezanja, davno bi se BiH uspostavila kao normalna država u kojoj bi se svi osjećali kod kuće.
Još jedna nepravda, nakon različite raspodjele cjepiva u svijetu, nagovještava se s uvođenjem COVID putovnica. Što vam to govori?
- Teško je komentirati neke stvari koje izlaze iz domene nadležnosti. Ali sam začuđen raskorakom stavova: propagira se sloboda kretanja i stvaranje EU-a, a sada treba imati COVID “putovnicu”. Nadalje, govore kako cijepljenje nije obvezno te da se nikoga ne smije diskriminirati, a s druge strane, postavlja se pitanje što ako se ne prihvati cijepljenje? Teško mi je to komentirati.
Često se mogu čuti različite dvojbe, etički, ali i vjernički postavljene, oko cjepiva i cijepljenja. Kako ih vi objašnjavate i treba li imati dvojbi cijepiti se ili ne?
- Nakon izjave Kongregacije za nauk vjere o moralnoj prihvatljivosti cjepiva i slobodnom cijepljenju nema mjesta etičkim dvojbama. Podsjećanja radi, spomenuta vatikanska Kongregacija napomenula je kako se sva cjepiva koja su odobrena kao klinički sigurna i učinkovita mogu koristiti u dobroj vjeri, poglavito ako ne postoji alternativa takvom cjepivu ili ako građani nemaju pravo izbora između drugih u moralnom i etičkom smislu prihvatljivijih cjepiva. Ovdje je važno podsjetiti i na petu Božju zapovijed: “Ne ubij!”, koja ne podrazumijeva samo fizičko ubojstvo nego i brigu te čuvanje života, kako svoga tako i drugih ljudi.
U okolnostima brojnih smrti, straha od okupljanja, zaraze, katolici u BiH, ali i diljem svijeta dočekuju Uskrs. Kako im pobuditi i probuditi nadu, utkati u živote poruke koje je Isus donio činom raspeća te na kraju uskrsnuća?
- Javno mnijenje i medijska kampanja nametnuli su strah, posebice strah od smrti. Međutim, u strahu se ne može živjeti normalno. Valja otkriti smisao života. Slaviti Uskrs znači slaviti Isusa koji je smrt pobijedio. Vjernik zna kako smrt nema zadnju riječ jer nam je Krist svojim uskrsnućem zajamčio život vječni i uskrsnuće mrtvih. Slaviti Uskrs znači otkriti smisao patnje, križa, bolesti i smrti. Mi više ne možemo živjeti kao da Isus nije umro i uskrsnuo!
Na nedavnom zasjedanju biskupi iz BiH pozvali su na razboritost i poštivanje epidemioloških mjera, što se razumjelo i kao mogućnost da mise ponovno budu online. Istodobno, na portalu “Nedjelja” su u anketi vjernici o misama bez vjernika najviše birali odgovor “apsolutno ne jer to proizvodi više štete nego koristi”. Što vam to govori?
- Mene raduje što ljudi pokazuju glad za osobnim susretom s Isusom u euharistiji. Zato ćemo nastojati imati otvorene crkve, slaviti redovito mise, ali i ljude pozivati na odgovornost, poštivanje odredbi mjerodavnih civilnih vlasti te mjera međusobnog čuvanja zdravlja. Vjerujem da će razboriti pastoralci slaviti misu vani na otvorenom, gdje god i kad god je to moguće, ali i da će vjernici pokazati svoju odgovornost poštivanjem mjera.
Nedavno je RH predstavila inicijativu u kojoj je zatražila pomoć od EU-a da pomogne BiH na putu k Uniji. Naglasak je na Izbornom zakonu, nakon čega su stigle brojne osude bošnjačkih političara. Zašto se to tako radi?
- Takva reakcija nije mi razumljiva. Shizofrenično je govoriti da vole ovu zemlju, a ne vole njezine građane. Ono što traže za sebe i svoj narod, to isto moraju priznati i onima s kojima žive u ovoj zemlji.
Najavljuje se da bi sljedeće godine nakon izbora bošnjačka politika mogla posve izbaciti Hrvate iz vlasti, zbog čega se i opstruira postizanje dogovora o izmjeni Izbornoga zakona. Čemu vodi to negiranje, ponižavanje, preglasavanje manje brojnih Hrvata?
- Onaj tko pod drugim kopa jamu, sam će u nju pasti - kaže narodna poslovica. Važno je da u našem opstanku stvorimo zajedništvo na svim prostorima i da stranka ne bude iznad naroda, nego da se svaki čovjek mogne ostvariti u svojem identitetu…
Bogić Bogićević najprije je pristao pa odustao od kandidiranja na čelo Sarajeva. Što vam to govori o njemu, a što o političarima i gradu u kojemu također živite dugi niz desetljeća?
- To je čovjek koji je dosljedan u stavovima i ne da manipulirati sobom. Ta cjelokupna situacija pokazuje kako volimo ovu zemlju kad smo u stanju na svakom koraku izmisliti probleme…
Nedavno je Robin Harris, bivši savjetnik pokojne Margaret Thatcher, rekao kako je veliki “grijeh” hrvatske politike iz BiH to što nije prisutnija u Sarajevu. Kako na to gledate i osjećate li se pomalo zapostavljenima?
- Bojim se da je njegov komentar na mjestu.
Novoimenovani poglavar SPC-a patrijarh Porfirije dao je naznake rada na ekumenizmu Katoličke i Pravoslavne crkve, ali je “pokvario” dojam tvrdnjama kako uloga blaženog Stepinca nije bila posve čista u II. svjetskom ratu. Kako to komentirate?
- Svatko je odgovoran za svoje izjave. Ne bih to previše komentirao, nego bih pozvao da svatko svoju “avliju pomete, a smeće ne baca u tuđe dvorište”.