Zbog čega se to dogodilo i kakav je rad s vodičima i hodočasnicima iz Koreje, upitali smo JELU ODAK, službenog međugorskog vodiča koja je s nama podijelila svoje dugogodišnje iskustvo rada s njima.
Jele, ti si službeni vodič ovdje u Međugorju i iza tebe su godine iskustva i rada sa hodočasnicima iz brojnih zemalja svijeta. Surađuješ i u vođenju korejskih hodočasnika, a za ovdje prisutnih 60-tak vodiča hodočasničkih i molitvenih grupa iz Koreje održala si jedno orjentativno predavanje o Međugorju i Gospinim ukazanjima. Budući da je broj hodočasničkih skupina iz Koreje u porastu, koristimo priliku upitati te kakvo je tvoje iskustvo rada s njima i u čemu je njihova posebnost?
Moje iskustvo rada s Koreancima je jedno prekrasno iskustvo, iskustvo življenja hodočašća. To su ljudi koji imaju drugačiji mentalitet od nas Europljana koji trčimo što više vidjeti, čuti, posjetiti, saznati… Oni traže nešto drugo. Dolaze na više dana i žele živjeti svoje hodočašće dan po dan, polako. Skloni su šutnji i meditiranju Božje riječi. Kod molitve na Brdima, otprilike 90% njih ide boso, i to ne samo kad je toplo nego i hladno, a nekad čak i po snijegu. Drugi hodočasnici koji ih susretnu ostaju dirnuti i gledaju ih s puno divljenja. Nerijetko se i njihova djeca već od 5, 6 godina također penju bosa. Ta njihova spremnost za žrtvu je naprosto zadivljujuća i ona nekako spada u njihovu kulturu koja se evo kod nas u zapadnom svijetu pomalo zaboravlja. Mislim kako doista i drugi hodočasnici u Međugorju imaju što naučiti od ovog naroda: npr. njihov pristup i način molitve. Kad oni kažu idemo danas proživljavati Božju Riječ: čita se službeno sveto Pismo i nitko neće sa strane nešto propitkivati, ubacivati… oni šute, slušaju… Isto tako ako kažemo da će dan biti u šutnji, hodajući kroz polje ili penjući se na Brda oni stvarno ne kažu ni jednu riječ.
Ove je godine na Duhovnoj obnovi prisutno 60-tak vodiča iz Koreje. To je svojevrsni rekord. Kakva je njihova suradnja sa lokalnim vodičima?
Suradnja je vrlo dobra. Oni stvarno uvijek uzmu lokalnog vodiča, apsolutno surađuju sa župom i Uredom informacija onako kako je župa to tražila. Među ovih šesdesetak prisutnih Koreanaca, jedna je mala grupa hodočasnika koji su sudjelovali na obnovi, a zatim će ostati još 3-4 dana na hodočašću u Međugorju kao grupa, tu su zatim voditelji ili predstavnici molitvenih grupa, a neki su predstavnici agencija što je novost ove godine i pokazuje kako raste interes za Međugorje. Prošlih godina mogli smo vidjeti kako najčešće agencije vode svoje grupe kroz cijelu Europu, sa tek kratkim zaustavljanjem u Međugorju. Međutim najčešće se baš ti ljudi opet vraćaju na hodočašće želeći sad produbiti svoj dolazak ovdje.
Oni kažu da su oko 10% Koreanaca katolici, što znači da je to oko 6 miliona ljudi. Broj ljudi koji dolazi je svake godine sve veći. Njihove skupine nisu velike, nekada broje 70 – 100 ljudi, ali većinom ih je dvadesetak hodočasnika koji obilaze i druga svetišta u Evropi, ali u Međugorju se zadrže barem 4 dana. Najprisutniji su u siječnju, veljači i ožujku, ali i pred Božić, jer im se jako sviđaju ova vremena kada u Međugorju nema puno ljudi pa mogu kvalitetnije živjeti svoje hodočašće. Ne traže nikakve senzacije i ne traže previše programa, nisu grupe koje trče za destinacijama, nego u prvom redu traže molitvu – to jeza njih jako karakteristično. I njihovi svećenici ih uvode u taj duhovni program.
Vrlo su zainteresirani i za našu povijest kao i za povijest ukazanja. Dive se opstanku vjere i svim poteškoćama koje je prošao hrvatski narod u ovim područjima BiH, i tu nalaze poveznice i sa svojom povijesti. Oni su ljudi koji nisu površni, koji žele konkretno saznati podatke i činjenice. Uvijek imaju pitanja što pokazuje kako sve prate i žele produbiti.
Još jedna interesantna stvar je da među hodočasnicima ima puno mladih ljudi. Tokom cijele godine, ali posebno za Festival mladih. Njima Međugorje jako puno znači.
Kakve su im reakcije na ovu Duhovnu obnovu?
Koliko ja čujem, oni su prezadovoljni, dojmovi su maksimalno pozitivni. Vjerujem da ćemo u nadolazećim vremenima imati puno više hodočasnika ovdje. Oni su narod koji jako poštuje pravila i s obzirom kako Međugorje nije bilo podržano od strane službene Crkve, njihovi Biskupi su bili suzdržani u prihvaćanju međugorskog fenomena, pa njihovi svećenici nisu imali adekvatnu podršku za organiziranje hodočašća. Sada nakon dolaska Mons. Hosera, puno se toga može otvoriti.
Glasnik Mira
