Što je Majčino selo?
Majčino selo idejno je projekt za očuvanje i zauzimanje za život u svim njegovim oblicima. Institucionalno ono je: Ustanova za predškolski odgoj i socijalnu skrb. Kao što kaže ime Majčino selo obavlja dvije osnovne djelatnosti: odgaja djecu predškolske dobi iz Međugorja, ali i šire te skrbi o djeci koja su, iz bilo kojeg razloga, ostali bez roditeljske skrbi. U početnoj zamisli ovu su uslugu trebali koristiti ratna siročad, ali vremenom okolnosti su se izmijenile. Dakle, Selo danas čine vrtić i sedam obiteljskih kuća u kojima su smještena djeca koja su u Selu pronašli toplinu doma i vedro ozračje za svoj ljudski i vjernički rast. Do prije koju godinu Selu je pripadala i tzv. „sigurna kuća“ za smještaj žena koje su doživjele nasilje u svojoj obitelji (sad je ta kuća predana na upravljanje časnim sestrama!). Majčino selo u svom nastanku, svom razvoju i sadašnjosti jest i želi ostati izraz vjere koja se konkretizira u djelima ljubavi. Onaj posvojni pridjev Majčino u njegovu imenu zapravo znači Gospino! Ta činjenica je upisana u DNK-a ovoga „djela ljubavi“ u kojem svoju sreću i poticaje za odrastanje već dvadeset godina pronalaze mnogi mladi ljudi. Majčino selo je osnovao pokojni fra Slavko Barbarić te bio njegov početni zamašnjak. Selo je registrirano pri Sudu u Mostaru, a kao osnivač se navodi Franjevačka provincija. Ono je pod nadzorom nadležnih federalnih ministarstava te nastoji svoju djelatnost provoditi u skladu s pozitivnim zakonima te u dosluhu sa znanstvenim dostignućima odgojnih znanosti.
Koliko djece trenutno ima u Majčinu selu i zbog čega su oni tu?
Oko pedesetak štićenika na ovaj ili onaj način trenutno koristi usluge Majčina sela. Bilo da su smješteni po kućama u samome Selu, bilo da su u sveučilišnim središtima na studiju. Istina po Statutu Sela, ono ne bi trebalo skrbiti o studentima. Ali što se promijeni u životu štićenika koji završe srednju školu? Ništa bitno. Stoga Majčino selo ulaže dodatne napore kako bi omogućilo onima koji žele i mogu nastaviti akademsku izobrazbu da se tako dodatno pripreme za život. Takvih je trenutno 11, a studiraju od Zagreba do Mostara. Uzroci zbog kojih djeca dolaze u Selo su mnogovrsni i različiti. Ono što je zajedničko svim slučajevima je izostanak mogućnosti da oni nastave svoj život u svojoj biološkoj obitelji te im je potrebna skrb.
Kako im Majčino selo pomaže?
Majčino selo naravno ne može u potpunosti nadomjestiti sve one prerogative koje može dati jedna obitelj, ali ono nastoji stvoriti okružje i pogodno ozračje u kojem ovi mladi ljudi mogu naći sve potrebne poticaje za svoj ljudski i kršćanski razvoj. Osim tvarnih osnova koje im Majčino selo osigurava, ono im po svojim odgojnim mehanizmima biva oslonac i potpora, usmjerava ih na životnom put, pomaže im zacijeliti moguće rane i nadići traume. Selo je od početka zamišljeno kao obiteljski dom, tako da djeca imaju svoja uporišta, svoja skloništa a time i osjećaj sigurnosti i zaštićenosti koji je tako potreban u toj životnoj dobi. Dakle nije riječ o bezličnom, mnoštvenom pristupu, tipa vojarne, nego o pojedinačnom pristupu, u malim obiteljskim jedinicama. Djeca tu, osim usluga odgojiteljica, u svojim kućama mogu računati na potporu cijelog stručnog tima koji čine: medicinska sestra, socijalna radnica, defektolog, psiholog, školski mentor. Nadalje, Selo za njih organizira duhovne obnove, razne radionice, predavanja, izlete. A nastoji ih pratiti i nerijetko pomagati i nakon što napuste okvirni prostor Sela.
Čime se sve djeca u Majčinu selu mogu baviti?
Djeca u Selu se mogu baviti svim onim čime se bave njihovi vršnjaci. Osim školskih aktivnosti, djeca sudjeluju u raznim zaduženjima vezanim za život u župi: ministranti, mali župni zbor, franjevačka mladež. Neki su zauzeti u vježbanju nekih sportskih vještina, zbog čega često putuju na natjecanja. Postoji i mali interni pjevački zbor koji animira liturgijsko slavlje, a prije je postojao i dramski odjel. Osim toga djeca pohađaju umjetničku radionicu koja je zamišljena kao okupacijska terapija, a u njoj djeca izražavaju svoje umjetničke darove, izoštravaju svoje estetske ukuse, vježbaju svoje stvaralačke mogućnosti.
Do koje životne dobi te osobe ostaju u Majčinu selu i gdje odlaze nakon Majčina sela?
Po pravilniku, djeca na skrbi mogu ostati u Majčinom selu do svršetka srednje škole. Nakon toga, oni koji žele nastaviti svoje akademsko usavršavanje, imaju mogućnost o trošku Sela nastaviti studij. Oni koji za to nemaju uvjeta ili jednostavno ne žele, obično traže namještenje i smještaj izvan Sela, koje im daje svesrdnu potporu i pomoć dok se ne uključe u društvo i ne zadobiju samostalnost. Ovo je možda najkritičniji dio Sela. Naime djeca koja žive na ovaj način imaju strukturalnu poteškoću prilikom samostalnog uključivanja u društvo i tu bi se svakako trebalo poraditi da se osigura i vrijeme i mjesto za organiziraniju tranziciju tim mladim ljudima. Možda otvaranjem neke kuće izvan Sela u kojem bi boravili jedno vrijeme sami, ali ipak pod nadzorom i pratnjom iz Sela.
Je li broj djece kojima vi pomažete veći nego prije ili je sve manje djece kojima pomažete?
Broj djece na skrbi je trenutno manji od možda prije par godina. Vjerojatno i zato što su se u međuvremenu osnovale slične ustanove u drugim dijelovima zemlje, a možda i zato što su prošla ratna i poratna vremena u kojima se uslijed ratnih strahota stradali oni najnezaštićeniji. Osjeća se potražnja za smještajem djece s teškoćama u razvoju, ali naša Ustanova nije osposobljena, pa time ni registrirana, za tu vrstu skrbi.
Ako netko želi posvojiti dijete na koji način to može?
Po trenutno važećem zakonu dijete je moguće usvojiti samo unutar granica Bosne i Hercegovine. Što se tiče načina, njih određuju isključivo Središnjice za socijalni rad koji uostalom vode sve poslove oko usvajanja djeteta.
Kako postati kum nekom djetetu i što kumstvo podrazumijeva?
Obično, ovaj oblik „posvojenja“ iscrpljuje se u velikodušnosti čina ekonomskog značaja, ostajući nepromijenjena razdaljina između kuma i djeteta. Mi nastojimo da prostorna udaljenost ne bude zapreka konkretnoj povezanosti u ljubavi. Selo naime dopušta kumovima da se dopisuju s djecom kao i da ih povremeno posjećuju. Tako kumovi se mogu uvjeriti kao se troše njihova sredstva, ali i osobno upoznati dijete koje pomažu. Najveće bogatstvo za djecu je znati da ih pomaže netko tko ih voli, tko ih hrabri da budu dobri u školi jer misli na njihovu budućnost, da ih se sjeća i podupire u uspjesima i porazima, dijeleći s njima radosti i boli.
Sve informacije u vezi s kumstvom mogu se naći na našoj web stranici: www.mothersvillage.org.
Okuplja li Majčino selo oko sebe još neke humanitarne udruge i kako one pružaju pomoć onima kojima je potrebna?
U sklopu Majčina sela nalazi se i Udruga za pomoć u rehabilitaciji ovisnika „Milosrdni Otac“. Ona nudi trogodišnji terapeutski program koji se bitno temelji na manualnom radu, molitvi i zajedničkoj podjeli iskustva, dakle uzajamnom pomaganju. Ulazak u Zajednicu je dobrovoljan i besplatan, za sve muške osobe koji imaju bilo kakvu poteškoću vezanu za ovisnost bilo o drogi, alkoholu, igrama na sreću ili nekim drugim ovisnostima. Terapija uključuje i rad s obiteljima iz koji dolaze ovisnici, jer ozdravljenje ne znači samo uzdržavanje (apstinencija), nego uklanjanje uzroka koji su doveli do ovisničkog ponašanja. Osim toga Zajednica nastoji utjecati preventivno kampanjama posvješćivanja koristeći medije, nastupajući na tribinama po školama ili u župnim skupovima za mlade i roditelje. U sklopu toga rada jednom tjedno u Zajednici svoje sastanke održava klub anonimnih alkoholičara, dok odgovorni iz Zajednice sudjeluju u radu kluba za kockare u Mostaru. Osim kuće u Međugorju, postoji i područna kuća u Sloveniji. U sklopu Sela djeluje i Humanitarna udruga: Međugorje – Mir koja pomaže na različite načine siromašnima, starima i bolesnima iz mjesta i okolice. Udruga posjeduje vlastito skladište u kojem skuplja i razdjeljuje humanitarnu pomoć te ortopedska pomagala: od bolničkih kreveta do ortopedskih pomagala.
Na koje sve načine ljudi mogu pomoći radu Majčina sela?
Može zvučati kao pobožna patetika, ali ljudi mogu pomoći Majčinom selu prije svega molitvom. Selo želi biti čudo dobrote, ali prije nego to može postati potrebna je Providnost. I treba reći da je Selo tijekom ovih dvadeset godina uglavnom živjelo od nje, od te velike Božje velikodušnosti. Molitvom dajemo hvalu Bogu, ali molimo i za daljnju providonosnu pratnju kao i za dobročinitelje kojima se Providnost služi. Nadalje, ljudi nam mogu pomoći ljudskom i kršćanskom potporom. Preporukom i lijepom riječju o djelovanju Majčina sela. A onda i novčanim prilozima, darivanjem u opremi i hrani (dovoljno je reći da se svakoga radnog dana u Selu priprema više od 200 obroka!), ostavštinom.
Što kršćanima Isus govori o pomaganju drugima?
Isus Krist u pojavi, osobi postaje ono središte i uporište čovječanstva. On je konkretni Božji odgovor na čovjekove potrebe, nevolje, na čovjekove strahove, osjećaj besmislenosti svega, na čovjekov osjećaj i iskustvo otuđenosti i raščovječenosti. Sve ćemo to pronaći u Isusovoj osobi. Isus uvijek uzima čovjeka s ruba i postavlja ga u sredinu i onda liječi njegovu bolest. Skreće pozornost svih ostalih na bijedu i nevolju pojedinca, vraća mu dostojanstvo, integrira ga posve u zajednicu. Ali dok ga liječi u tijelu, liječi i njegovu nutrinu. Pita ga: Što želiš da ti učinim? Što je tvoja potreba, što želiš kao čovjek? Svatko želi biti primijećen, svatko želi s ruba, biti zamijećen, ima potrebu da mu se netko okrene, prikloni, zavoli. Svatko želi da ga Bog primijeti. Čovjek-patnik za nas je kršćane sakrament Božje prisutnosti. Ljubav prema bližnjemu najintenzivniji je i najvjerodostojniji znamen i način molitve.
Zlatno pravilo: Što želite da ljudi učine vama, činite to i vi njima! Gospodine, što nam je činiti? - kao da se pitaju učenici. Isus kao da veli: Zapitaj samoga sebe, što sam sebi želiš, pa to onda uzmi kao mjerilo i prema drugima! Daruj to drugima. Potraži čovjeka gdje on jest, poput Majke Tereze. Svi znamo što je glad, žeđ, bijeda, nevolja, potreba, siromaštvo. Trebamo samo preskočiti u ovome Evanđelju 18 poglavlja, zaustaviti se na 25. Matejevu poglavlju, o konačnom sudu i obračunu: „Što ste god učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!“, govori Isus. - I obrnuto.
Što mislite hoće li Laudato obiteljska televizija s kršćanskim vrednotama poticati svoje gledatelje da ispravno slijede svoj kršćanski put, samim time i da čine djela milosrđa?
Sigurno je da masovni mediji imaju utjecaj na ljude te ostavljaju posljedice kako dugoročne tako i kratkoročne. Oni imaju ulogu informiranja, ali i formiranja stavova, odabira, javnog mijenja, osobnosti kao takve. Mediji odlučuju što nam je potrebno, usmjeruju naše ukuse, stvaraju paradigme života i ponašanja. Ali ne treba medije opet divinizirati, odnosno smatrati ih svemoćnima. Pogotovu kad je riječ o dobru. Možemo mi kršćani imati sve televizije ovoga svijeta, ali teško da ćemo obratili taj svijet. Postoji još jedna opasnost kad je riječ o ovakvim projektima kao što je vaša televizija, a to je da zapadne u geto, bilo sadržajem bilo gledateljstvom kojemu se obraća. Ali u ovom vremenu diktature relativizma u kojoj najprije strada obitelj, televizija Laudato svakako je dobro došla. Sve ono što pomaže izgrađivati duhovnu matricu vjernika dragocjen je doprinos i društvu, i čovječanstvu i vjeri odnosno vjerskoj praksi. A svaka ispravna duhovnost rađa molitvom, a ona nas nužno okreće prema bližnjemu, ona nije nikakva teorija, nego vjera na djelu.
