Dehumanizacija neistomišljenika financirana javnim novcem: Biskup Bogović, Hasanbegović, Markić, Thompson..prikazani kao svinje koje se na kraju ubija
Mladenci koji prikazuju Velimira Bujanca i njegovu suprugu Karolinu poklanjaju Željki Markić kolijevku s kosturom mrtvog djeteta, iz sela Ahmići, a onda glumci koji uprizoruju Željku Markić, Zlatka Hasanbegovića i druge – dječjom glavom igraju nogomet. U jednoj drugoj sceni na hrvatskoj zastavi siluju ženu, dok Vilim Matula iz pozadine viče “U ime obitelji, U ime obitelji” vrijeđajući sve one građane koji podupiru građansku inicijativu U ime obitelji. U jednoj sceni uprizorenje Zlatka Hasanbegovića podiže ploču s natpisom Trg maršala Tita, okreće ju na drugu stranu i tu se vidi natpis Trg Ante Pavelića.
Evo što je biskupi u miru, monsinjor Mile Bogović iznio u svom prvom intrevjuu nakon premijere u gradskom kazalištu Kerempuh:
Frljić je izabrao mene, biskupa da napadne sve vjernike, Katoličku Crkvu i sve što je katolicima najsvetije
“Ne mislim da sam ja osobno glavni cilj i meta Frljićeve mržnje. On je izabrao jednog od biskupa, predstavnika Crkve, da napadne i Crkvu, i to na svetogrdan način. Jer ono što je katoliku najsvetije, izruguje i čini kokainskom, uličnom prašinom. Jasan je napad kao i kod drugih osoba u predstavi, ne na pojedinca, nego je to napad na pojedine stavove koje zastupaju pojedine ustanove i ljudi. Poznato je već da je Frljić i u drugim slučajevima bio žestoki oponent onoga što Crkva uči i preporučuje”, rekao je biskup Bogović.
Tko je odgovoran za postavljanje predstave kojom se neistomišljenike prikazuje kao svinje koje se ubija?
Čudim se onima koji novcem poreznih obveznika “zalijevaju” njegovu “umjetnost” – prikazivanje mene i drugih kao fašističke svinje koje treba ubiti
“Ne bojim se Frljićevih napada. Bojao bih se kada bi me Frljić i njemu slični počeli hvaliti. Jedino mi je u početku bilo nejasno kako je mene ubrojio među sada vrlo aktivne i prisutne osobe u društvu, koji se trude učiniti što mogu za ovaj narod i državu. To su Željka Markić, Thompson, Velimir Bujanec, Zlatko Hasanbegović, Josip Klemm. Ja ne samo da sam u mirovini, nego se i vladam kao stari umirovljenik. Vratio sam se u područje u kojem sam bio prije nego sam postao biskup, u povijest. Sada sam u 17. st. No, vidi se da Frljić dobro pamti. Prije više godina, rekao sam da se ne čudim njemu što tako radi, nego onima koji zalijevaju njegovu vrstu umjetnosti, i to iz kante poreznih obveznika. Da nema tog zalijevanja, ne bi bilo ni Frljićevog djela. Neki su to zlobno protumačili, da želim Frljićevu smrt. Što mi nije bilo ni na kraj pameti. Zato mi je sad Frljić našao mjesto među fašističkim svinjama koje treba pogubiti. Za njega, dakle, ja sam svinja. Kad bih ja to rekao za njega u bilo kojem kontekstu, to bi bio govor mržnje. Ovako je to humor i satira. Frljić je za kerempuhovce umjetnik. Ne znam čemu im služi taj novi ‘okvir za mržnju’, kako bi rekao Krsto Papić”, ističe biskup.
Zar nije i Frljićevo ubijanje fašističkih i ustaških svinja slično umijeću tog davnog izuma koje je obilno korišteno u ljeti 1945.?
“Ovakva vrsta ‘umjetnosti’ silno me podsjeća na onu iz 1945. g., kad su komunistički ‘bogovi’ sebi prisvojili pravo da tisućama i tisućama ljudi oduzmu dostojanstvo na koje ih je Bog uzdigao te sve proglase ušima, gnjidama i štakorima, pa ih onda potamane i bace u jame, rovove i bezdanke. Bila je povlastica ako ih nisu žive bacili. Ovdje nas šestoricu nisu ubrojili među gnjide i štakore, nego smo promaknuti u svinje i završili smo kao svinje. Zar nije i Frljićevo ubijanje fašističkih i ustaških svinja slično umijeću tog davnog izuma koje je obilno korišteno u ljeti 1945. g.? Ta sličnost je velika, pa makar to nazočnima u kazalištu Kerempuh sve izgledalo zabavno i veselo”, upozorava mons. Bogović.
Zahvaljujući Frljićevom oduzimanju ljudskosti neistomišljenicima, kazalištu Kerempuh pala ocjena na FB!
Davor Ivanković: Satira? O.K. A sad zamislite da je na sceni ‘upucan’ Frljić, a ne Hasanbegović
Loše je kad društvo prihvaća kao normalno ono što je blasfemija i nenormalno
“Nisam toliko osjetljiv na napade, jer sam ih dosta imao u svojoj službi. Nisam shvatio da se to odnosi na mene osobno. Poznajem djelovanje Frljića, već sam imao nekih kontakata s njim preko medija. Nije to meni toliko teško palo. Ali to je jedna sablazan, bez obzira kako to tko primio. Tako nešto ne bi se smjelo događati. Nisam osobno uznemiren, nego sam zabrinut za naše društvo koje prihvati kao normalno ono što je blasfemija i nenormalno. Društvo pokazuje veliku dozu bolesti, ako to prihvati kao normalno postupanje. Svakako je loš znak da naše društvo to podnosi kao normalan način izražavanja u umjetnosti, još kada to kaže netko tko sebi prisvaja pravo na umjetnost. Najprije bi trebalo vidjeti je li to uopće umjetnost. I umjetnost ima jasna razgraničenja između kulture i nekulture”, rekao je.
Najveći je poraz zloće u tome što će na koncu uočiti da je pomagala rastu dobroga
“Držim da i takva ‘umjetnost’ može uroditi dobrim plodovima, ako se ispravno shvati. Tako je u Starom Zavjetu opisano, u Drugoj Knjizi o Samuelu, da je kralja Davida, u želji da ga ubije, progonio njegov vlastiti sin Abšalom. Bježeći sa svojom pratnjom, David je naišao na Šimeja, čovjeka koji je Davida proklinjao, bacao kamenje na njega i pratnju. Jedan iz pratnje, Abišaj, zamolio je Davida da mu dopusti ubiti Šimeja, ‘toga uginulog psa’, rekao je. David je žestoko odvratio: “Ako mu je Gospodin zapovijedio: ‘Proklinji Davida’, tko ga smije pitati: ‘Zašto činiš tako?’. Eto, moj sin koji je izašao iz moga tijela, radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje, ako mu je Jahve to zapovjedio’. Bog može dopustiti i zlo, Šimeja, da napadne dobro, Davida. Ali ne da ga uništi, nego da bi dobro poraslo i ojačalo. Davidova veličina došla je snažno do izražaja baš kad ga je Šimej pogrđivao i na njega bacao kamenje”, istaknuo je.
Netko može ovo ponižavanje ljudi u kazalištu Kerempuh shvatiti kao poraz dobrote, ali sve to može poslužiti i da dobrota još više poraste, a ne da bude poraženo!
“Jačanje dobrote se očituje i u Isusu Kristu, kojemu je zloća Heroda, Pilata, farizeja, pomogla da se u njemu očituje bezgranična i bezuvjetna Božja ljubav prema čovjeku. Da su ga samo hvalili i pljeskali mu, ne bismo imali takvog i tolikog Otkupitelja. Zar nisu nenaklona okolina i komunistički progoni pomogli da imamo veličanstvenog Alojzija Stepinca!? Najveći je poraz zloće u tome što će na koncu uočiti da je pomagala dobru u rastu i da donosi još veće plodove. Slično kao što ljubav pomaže svakoj osobi da raste. Tako se događa i danas. Netko može ovo ponižavanje ljudi shvatiti kao poraz dobrote. Međutim i sve to može poslužiti da dobrota još više poraste, a ne da bude poražena”, kaže biskup.
“Frljić je sada poput Šimeja, sijač pogrda i bacač kamenja prema drugima. Ali vjerujem da će i on jednom spoznati da je u svoje ruke bolje uzeti zdravo sjeme, umjesto kamenja, i bacati ga tako da drugi kraj njega osjete korisnost njegovog sijanja i djela. Ne mogu vjerovati da za takvo sijanje zdravog sjemenja ne bi imali sluha kerempuhovci, koji su se ugodno zabavljali kad su padale glave tzv. fašističkih svinja, među kojima je i moja”, pojašnjava mons. Bogović.
“Neće biti velikog rasta Crkve ako ne bude i mučenika. Jasno da će biti Šimeja koji će po nama bacati kamenje i onda kad nismo ništa krivi. Ali mi nećemo biti sijači tame. Znajmo se postaviti poput Davida, Alojzija Stepinca i naših velikana koji nam trebaju biti vođe i pokazatelj kako postupati”, zaključuje biskup Bogović.
